Nedim Hasić - Del Haske

Dobrodošli na moj blog sa pričicama o i iz života Bosne i Hercegovine i njenih ljudi

18.04.2008.

GENERALI

Gdje su, šta rade

 

Trinaest godina po okončanju agresije na BiH, reformirane i združene oružane snage naše zemlje nalaze se skoro pa pred vratima ulaska u NATO pakt. Vojsku BiH u najjači će vojno-politički savez svijeta uvesti oficiri o čijim se karijerama malo toga zna, a generali koji su nekoliko godina unatrag bili najvažnija lica naših života, gospodari života i smrti na ovdašnjim prostorima, ostat će u historiji, već pomalo zaboravljeni. Za razliku od, primjerice, susjedne Hrvatske, u kojoj su ratni generali izrasli u najmoćnije i najbogatije tajkune te zemlje (samo se ulaganja odbjeglog generala Vladimira Zagoreca procjenjuju na oko stotinu miliona eura), generali vojski koje su ratovale u BiH nisu se nakon rata obogatili u toj mjeri niti su, čini se, osim političkih imali bilo kakve druge ambicije kada su topovi utihnuli. Tek rijetki od njih, poput nekolicine generala Armije BiH ili HVO-a, počeli su sa unosnim privatnim poslovima, dok većina ostalih zvijezda bh. ratišta u tišini uživa u penzionerskim danima.

 

Najbogatiji general Armije BiH danas je Fikret Prevljak. Prijeratni milicioner, dreser službenih pasa, ratni gazda slobodnih ilidžanskih teritorija, a u skladu s tim i butmirskog tunela, poratni je vlasnik motela Palma i restorana Orahovica, na pola puta između Konjica i Jablanice. Restoran Orahovica Prevljak je kupio prije dvije godine i renovirao u vjerovatno najluksuzniji objekat na putu od Sarajeva prema moru, sa plažom na koju se može smjestiti 250 kupača, restoran i pet soba. Prevljak je jedan od nekolicine generala Armije BiH koji se bavi privatnim poslovima. General Rašid Zorlak, prijeratni pukovnik JNA i bivši pomoćnik ministra obrane Federacije BiH, živi u Sarajevu, no sve svoje slobodne vrijeme provodi u Ilijašu, gdje je razvio posao sa proizvodnjom meda i voća. Pored Zorlaka, u poslovnim je vodama i Hamid Bahto, koji je danas u Goraždu direktor građevinske firme Drina, predsjednik tamošnjeg rukometnog kluba i član Izvršnog odbora Rukometnog saveza BiH. Bahto je i potpredsjednik udruženja za zaštitu čovjekove okoline, Eko Drina, udruge građana koja se bori protiv planova za izgradnju hidroelektrane Ustikolina. Malim privatnim biznisom bavi se i Ramiz Dreković, aktuelni savjetnik premijera Federacije BiH, Nedžada Brankovića kao i Sakib Mahmuljin. S druge strane, u poslovnim vodama su i Nedžad Ajnadžić te Vahid Karavelić. Karavelić je donedavno bio predsjednik Upravnog odbora sarajevskog Zraka, no na to je mjesto dao ostavku. «Zato jer nisam htio da ulazim u mutne radnje», kaže za SB Karavelić. «Mislio sam da mogu časno i pošteno raditi i pokušati spasiti firmu od propasti, ali to nije bilo moguće.» Karavelić je angažiran i u novinskoj kući Avaz, radi kao voditelj projekta izgradnje njihovog nebodera Twist Tower u Sarajevu, te sprema doktorsku disertaciju na temu Geopolitički položaj BiH sa aspekta svjetskog terorizma, koju bi uskoro trebao braniti na sarajevskom Univerzitetu. Nedžad Ajnadžić, bivši predsjednik nadzornog odbora sarajevskog GRAS-a i član Glavnog odbora SDA, odnedavno je direktor sarajevskog preduzeća ZOI 84, koje gospodari sportskim objektima izgrađenim za potrebe zimske olimpijade. Kao i Karavelić, i Ajnadžić priprema doktorsku disertaciju. Još jedan doktor među generalima je i Munib Bisić, nekadašnji zamjenik ministra obrane R BIH, koji je danas profesor na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu. Bisić je i predsjednik Udruženja generala Armije BiH. Šejh Halil Brzina, nekadašnji prvi čovjek Sedme muslimanske brigade, aktivan je SDA a bio je i član Nadzornog odbora Fabrike duhana Sarajevo. Salko Begić je, s druge strane, uposlen u Direkciji za civilnu avijaciju BiH gdje radi kao glavni istražitelj. Begić je bio predsjednik Komisije koja je obavila uviđaj nakon pada aviona u kojem je kod Mostara poginuo makedonski predsjednik Boris Trajkovski. Nekolicina bivših generala Armije BiH aktivna je u političkom životu, a neki od njih, poput Sefera Halilovića, imaju i svoju stranku. Poslanici u ovdašnjim Parlamentima bili su Sead Delić i Refik Lendo, dok penzionerske dane mirno troše generali Hazim Šadić, Ramiz Šuvalić, Salih Malkić, Ismet Hadžić, Jusuf Jašarević, Hajrudin Grabovica, Mustafa Polutak ili Kadir Jusić. Fikret Čuskić je predsjednik sportskog društva ribolovaca, Jovan Divjak predsjednik je udruženja Obrazovanje gradi BiH, dok njegov nekadašnji kolega iz Glavnog štaba Armije BiH, Stjepan Šiber, sve svoje slobodno vrijeme provodi u vikendici na Nišićkoj visoravni. Šiberov sin Boris urednik je Dječijeg i omladinskog programa na FTV. Hasan Efendić, prvi komandant TO BiH, jedan je od osnivača Kluba penzioniranih generala i brigadira, a Fadil Hasanagić je, nakon penzionisanja objavio dvije knjige. Član je Udruženja građana ZOM za humanitarno deminiranje i sekretar Rotary kluba Bihać.

 

Slično kao i njihovi nekadašnji ljuti protivnici sa linija fronte, i generali bivše Vojske Republike Srpske, barem oni koji nisu u ćelijama haškog Tribunala, danas su uglavnom u penziji i rijetko se koji od njih bavi nekakvim privatnim poslovima. Većina ih živi penzionerskim životom, uglavnom u Srbiji. U penziji je nekadašnji komandant Hercegovačkog korpusa, Rade Grubač koji se rijetko pojavljuje u javnosti. U penziji je i general Milenko Živanović, komandant Istočnobosanskog korpusa. Kada je u novembru 1992. godine, u Han Pijesku, po nalogu Glavnog štaba Vojske RS formiran Drinski korpus, general Živanović je bio prvi komandant, dok je načelnik štaba bio Radislav Krstić. U sastavu korpusa tada je bilo osam brigada, jedan puk i tri bataljona. Šest godina kasnije, Krstić, rodom iz sela Nedjeljišta, optužen je za genocid u Srebrenici i kasnije osuđen na 35 godina zatvora. U Haagu je, zbog zločina tokom opsade Sarajeva, osuđen i general Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa. Galić, rodom iz Goleša kod Banje Luke, je prvi kojeg je najviše vijeće haškog Suda osudilo na doživotnu robiju, najstrožiju kaznu koju taj sud predviđa. U penziji su i generali Savo Kovačević i Bogdan Subotić, kojeg je SFOR hapsio pod sumnjom da je dio mreže koja daje podršku haškom optuženiku Radovanu Karadžiću. Naši sugovornici tvrde kako je penzionirani general Subotić u veoma teškom psihičkom stanju, te da je njegovo ponašanje na granici ludila. Što je vjerovatno tačno ako se zna kako je general Subotić, ratni Karadžićev savjetnik, idejni kreator premrežavanja Republike Srpske betonskim krstovima čiji je cilj zaštita granica tog entiteta i Radovana Kardžića?! Subotić je, naime, duboko uvjeren kako crna magija može zaštiti njegovog suborca, uz pomoć babe Stane Kojić, vjerovatno najčuvenije babe gatare na ovim prostorima, po cijeloj RS postavio mrežu krstova koji, ukopani dva metra u zemlju, stoje na osamdesetak lokacija u RS. U penziji, teško bolestan, je i general Radivoje Tomanić, komandant Drugog krajiškog korpusa. Pod njegovom komandom 1995. godine «palo» je dvanaest gradova koje je njegov korpus trebao držati pod kontrolom. Danas ga bivši pripadnici njegove jedinice optužuju kako je aktivno, u ratnim godinama, učestvovao u švercu naftom i prodaji poslovnih prostora koji su bili u vlasništvu vojske u Bijeljini i Banjoj Luci. General Ostoja Barašanin, nekadašnji savjetnik za vojna pitanja Biljane Plavšić, radi u banci u Banjoj Luci. U penziji su i generali ratnog vazduhoplovstva RS, Ninković i Torbica, dok je general Savo Sokanović, koji kao penzioner živi u Srbiji, nedavno podnio zahtjev za povrat svog sarajevskog stana. Sin Manojla Milovanovića, general-pukovnika u penziji, ratnog načelnika Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i ministra obrane RS do 2001. godine, bio je mozak krijumčarske afere koju je razotkrio ured CAFAO-a u našoj zemlji. Nedeljko Milovanović, načelnik Odjeljenja za suzbijanje krijumčarenja Uprave carina RS, bio je na čelu krijumčarskog lanca uvoza tekstilne, tehničke i druge robe, uglavnom iz Turske. Njega je optužnica, zajedno sa još 26 osoba, uposlenika carinskih ispostava, teretila da nije, od decembra 2001. godine do februara 2002. godine, primjenjivao zakonske propise o carinjenju robe prilikom utvrđivanja carinske osnovice za uvoz, čime je budžet RS oštećen za nekoliko miliona maraka. Optužnice su podignute nakon što je CAFAO Vladi RS u decembru 2001. godine dostavio izvještaj u kojem su poimenično navedeni direktni izvršioci organizovanog sistema prevare kojim je švercom tekstilne robe budžet RS oštećen za 30 miliona maraka, dok se u džepove carinika slilo skori četiri i po miliona maraka mita. Majka Nedjeljka Milovanovića bila je civilno lice na službi u Vojsci RS tokom rata, gdje je stalno bila uz supruga Manojla. Svjedoci tvrde kako je ona uvijek išla za generalom Milovanovićem kako bi mu kuhala, jer je ovaj patio od stomačnih problema. Danas posjeduje dvije radnje u Banjoj Luci u kojima uglavnom prodaje zavjese i pozamanteriju.

 

General Živko Budimir, nekadašni načelnik Glavnog stožera HVO-a i savjetnik predjednika HSP-a Đapić-Jurišić, Ante Jurišića, odnedavno je predsjednik mostarske Gradske podružnice ove stranke. Budimir je i uposlen i u Sportskom savezu Grada Mostara a predsjednik je i Odbojkaškog kluba Mostar. Politikom se kratko vrijeme bavio i general Željko Glasnović, koji je bio jedan od osnivača i član Predsjedništva stranke Jedino Hrvatska na čijem je čelu bio Ivić Pašalić. Međutim, Glasnović je napustio tu stranku kazavši kako je shvatio kako ona više ne uživa ničiju podršku. General Zlatan Mijo Jelić, nekadašnji zapovjednik Prvog Hrvatskog gardijskog zbora-HVO-a, danas je jedna od najmoćnijih osoba u bh. nogometu. Nekadašnji radnik u lokalnoj tvornici u Širokom Brijegu, Jelić je predsjednik NK Širokog, najorganiziranijeg i najbogatijeg nogometnog kluba u BiH. Član je i Izvršnog odbora NS BiH. S druge strane, general Stanko Sopta Baja, koji je kao i Jelić čin generala dobio nakon školovanja u ratnoj školi u Zagrebu, navodno je suvlasnik poslovnog kompleksa i građevinske firme u Širokom Brijegu i ima dva stana u Zagrebu. General Tihomir Blaškić haškom se Tribunalu predao 1996. godine, a četiri godine kasnije osuđen je na 45 godina zatvora na osnovu individualne krivične odgovornosti i po komandnoj odgovornosti za zločine koje su snage HVO-a počinile od maja 1992. do januara 1994. godine tokom etničkog čišćenja Lašvanske doline. Nakon žalbenog postupka Blaškiću je ukinuta prvobitna presuda i izrečena konačna kazna od devet godina zatvora. Na slobodi je od 2004. godine i od tada živi i radi u Zagrebu, kao menadžer u informatičkoj kompaniji Combis. General Ante Jelavić, nekadašnji član Predsjedništva BiH i predjednik HDZ-a BiH u bijegu je od pravosudnih organa naše zemlje i navodno se krije u svom stanu u Splitu. Jelavić je iz BiH pobjegao 2005. godine, samo dva sata prije izricanja presude za malverzacije s novcem iz Hrvatske preko Hercegovačke banke, kojom je osuđen na deset godina zatvora. Jelavić u elitnom splitskom naselju Bačvice ima raskošan stan, njegova supruga u prizemlju iste zgrade vodi fitness-centar, a hrvatski mediji tvrde kako se Jelavića često može vidjeti i u Zagrebu, gdje također ima stan.

 

MRTVI GENERALI

 

Nekolicina generala sve tri vojske u BiH više nije među živima. U martu 1998. godine u Hamburgu je, od srčanog udara, koji ga je pogodio dok je plivao u bazenu, umro Mustafa Hajrulahović Talijan. Hajrulahović je u Njemačkoj bio u posjeti majci. Mjesec dana kasnije, u teškoj saobraćajnoj nesreći u Drežnici, na pola puta između Jablanice i Mostara, poginuo je Arif Pašalić, komandant Četvrtog korpusa Armije BiH. Komandant Sedmog korpusa Armije BiH, Mehmed Alagić, umro je u martu 2003. godine u Sanskom mostu. Nakon rata od karcinoma su preminuli Rifet Bilajac i Zićro Suljević. Od karcinoma na plućima 2003. godine umro je i haški optuženik, bivši načelnik generalštaba Vojske RS, Momir Talić. Talić se gotovo godinu dana liječio na beogradskoj VMA. Uhapšen je, na osnovu tajne optužnice, u Beču četiri godine ranije, gdje je kao načelnik generalštaba Vojske RS sudjelovao na jednom skupu o vojnoj doktrini.

 

NAJBOGATIJI GENERAL

 

Kada su u pitanju generali koji su ratovali na prostorima Bosne i Hercegovine, svakako najbogatiji od njih je haški optuženik Slobodan Praljak. Njegov poslovni uzlet počeo je 1999. godine kada je u Zagrebu, za skoro četiri miliona maraka, kupio tvornicu boja i lakova Chromos, koju je kasnije prodao. Praljak je bio suvlasnik i Dubrovačke banke Mostar, koja je kasnije preimenovana u Aura banku. U isto vrijeme kada se počeo baviti bankarstvom, Praljak je počeo posao sa cigaretama u Čapljini. Kasnije je dio mašina iz Čapljine prebacio u Ljubuški, gdje je 2002. godine otvorio tvornicu nazvanu General Tobacco Industry. No, kako je državi na tom poslu ostao dužan sedam miliona maraka poreza, sudski se nagodio da neizmirene obaveze vraća u ratama. Vlasnik je etažnog stana u Zagrebu, a do odlaska u Haag bavio se i maslinarstvom i poljoprivredom.

 

 

 

 

 

Nedim Hasić - Del Haske
<< 04/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

e-mail adresa
bordoboja@yahoo.com

moji omiljeni linkovi
www.guardian.co.uk
www.hordezla.org
www.slobodna-bosna.ba

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
256196

Powered by Blogger.ba