Nedim Hasić - Del Haske

Dobrodošli na moj blog sa pričicama o i iz života Bosne i Hercegovine i njenih ljudi

12.09.2011.

Bespotrebni sukob Sušića i Misimovića

„Pustite me da sanjam“, kazao je nakon krvavo izborene pobjede nad Bjelorusijom selektor nogometne reprezentacije BiH, Safet Sušić. Pape sanja utakmicu u svom Parizu i pobjedu nad Francuskom koja bi BiH odvela direktno, bez dodatnih kvalifikacija, po prvi puta u njezinoj historiji na Evropsko nogometno prvenstvo. No, kako to nažalost često biva u našem nacionalnom timu, pogotovo kada smo nadiomak velikog uspjeha, radost pobjede umanjena je nespretno izazvanim sukobom selektora Sušića i jednog od ključnih igrača reprezentacije BiH, Zvjezdana Misimovića. Nekoliko ishitrenih rečenica tokom sastanka pred prvu utakmicu s Bjelorusima rezultirale su incidentom koji je kulminirao nakon važnog Misimovićevog gola Bjelorusima. Incidentom koji je pomutio odlično raspoloženje u nacionalnom timu i komotnu situaciju na tabeli pred dvije posljednje kvalifikacijske utakmice u oktobru.        

 

SUŠIĆ JE, KONAČNO, ZAVEO RED

 

Nepotrebni sukob sa Misimovićem donekle je pokvario sav onaj dobar posao koji je Sušić napravio otkako je imenovan za selektora BiH. Mjesecima nakon što je postavljen na tu poziciju krstario je bunjištima bh. Premijer lige prateći svakog od igrača koji mu se učinio zanimljivim za igranje u reprezentaciji. U nekoliko je prijateljskih utakmica probao različite formacije i igrače na pozicijama koje bi mogli igrati u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Što je možda najvažnije, uveo je red i profesionalan način rada u i oko reprezentacije, tako drugačiji od cirkusa koji je oko nacionalnog tima vladao u eri Miroslava Blaževića. Ćiro, taj šarmantni opsjenar šesnaesterca, populističkim je potezima kupio navijače i veliku većinu novinara koji su teško odolijevali njegovom šarmu. Poput dana kada je molio da zovemo Sašu Papca da dođe na okupljanje jer se u Sarajevo, navodno, sprema potpredsjednik Bayerna koji ga želi kupiti. „Sine, deset miliona eura mu je u džepu, zovi ga da dođe.“ Onda se, kada je shvatio da mu to ne pali, okrenuo drugoj taktici. „A znas li možda nekog svećenika koji je blizak s obitelji Papac? Da ga odmah zovem?“ Sušić je, međutim, bojne Blaževićeve pokliče o uništavanju protivnika zamijenio stuidioznim radom i proučavanjem igre rivala u kvalifikacijama. Hotel u kojem se priprema nacionalni tim postao je zatvoren poput Staljingrada a kontakt novinara s igračima sveden je na kratke izjave prije treninga i konferencije pred utakmice. Nakon Blaževićevog „magičnog realizma“, lagodnog okruženja i treninga na travnjaku ispred ilidžanskog hotela, mnogima se teško bilo naviknuti na spartanski Sušićev režim, uobičajen za trenere koji su nogometno sazrijevali na Zapadu. No, to je donijelo rezultate. Reprezentacija je, možda po prvi put od njezinog osnutka, postala ozbiljan tim u kojem se tačno zna ko šta radi, ko i zašto igra na nekoj od pozicija. Jednostavno, tim koji se, izuzevši sramotno i neobjašnjivo loše odigranu utakmicu u Rumuniji, ne predaje 90 minuta, u kojem igrači izgaraju svim srcem za svoju zemlju. Tim za kojeg se zna kako će u svakoj utakmici postići gol, bez mnogo strahovanja za konačan rezultat. „Spreman sam na svaku kritiku, vjerujte. Znam da ce me kritikovati ako ne uspijemo u onome što nam je cilj. Ako ne odemo na EP onda neću ni čitati novine, spreman sam na sve“, kaže nakon Bjelorusije Sušić. „Znam samo jednu stvar, a to je da ovaj posao radim onako kako mislim da treba. Radim ga pošteno i na moje poštenje niko živ ne može prigovoriti. Da je neko drugi na mom mjestu možda bi radio bolje, možda bi se već kvalifikovali na EP. Radim onako kako mislim da treba, imam pomoćnike koji mi pomažu i kojima vjerujem, koje često konsultujem, svaki put pred svaku utakmicu.“ Sušiću se, mora se i to kazati, posljednjih mjeseci desila i sjajna forma ključnih reprezentativaca BiH, poput Edina Džeke, Harisa Medunjanina ili Miralema Pjanića, no što je još važnije za odnose unutar reprezentacije, posljednjih je mjeseci sretan kapiten Emir Spahić, što odmah stvara sjajno ozračje u timu. Sretan zbog novog kluba, izdašnog ugovora, prelijepog grada i jake lige u kojoj igra, Spahić je svoje dobro raspoloženje prenio i na suigrače. A kada je kapiten sretan, u reprezentaciji je atmosfera daleko od sive.

 

OBAVEZNO VRATITI MISIMOVIĆA

 

Nažalost, Sušiću se, osim incidenta sa Misimovićem, potkralo još nekoliko grešaka koje se ozbiljnom stručnjaku kakav jeste ne bi smjele dešavati. No, njih valja pripisati neiskustvu u poslu selektora i pritisku koji on sa sobom nosi. Javna je tajna da se mnogi, pogotovo nakon žrijebanja grupa kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo, vide u ulozi novog selektora, u ulozi Sušićevog nasljednika obzirom na relativno laku grupu u kojoj se našla BiH. S druge strane, Sušić je, nazovimo to tako, poprilično krut u komunikaciji sa ljudima koji ne pripadaju njegovom najbližem okruženju. Nekadašnji generalni sekretar NS BiH, Munib Ušanović, sve dok nije pravosnažno presuđen na zatvorsku kaznu, bio je osoba od najvećeg Sušićevog povjerenja. Razgovore sa igračima koje je planirao pozvati u reprezentaciju prepuštao je uglavnom Tomislavu Piplicu, svom pomoćniku. No, Sušić ima kvalitetu koja do sada nije zabilježena kod njegovih prethodnika. Kada shvati da je napravio krivi potez, nije mu se tešjko ispričati zbog toga i to valja pozdraviti. Kao u slučaju igre gluhih telefona sa Sašom Papcem pred utakmicu protiv Rumuna. „Sašu sam poznavao kao igrača, jer imam priliku često pratiti utakmice škotske lige, ali nisam znao da je ovakav momak. Žao mi je samo što nisam insistirao na njemu, da sam insistirao on bi se ranije vratio. Saša nikada nije odustao od reprezentacije i vjerovatno sam pogriješio što nisam otišao u Glasgow da sa njim razgovaram, ubijeđen sam da bi se on odazvao. Ali eto, bolje ikad nego nikada“, kaže Sušić. Na taj je način trebao riješiti i nepotrebno izazvanu mučnu situaciju sa golmanom Asmirom Begovićem, u ovom trenutku jednim od naših najcjenjenijih nogometaša u Evropi. Poprilično je nespretno dopustio da sa Begovićem o igranju ili neigranju u nacionalnom timu raspravlja putem medija, bez izravnog kontakta. Dok je s druge strane, poluanonimnog Ivana Krstanovića, kojem ne pada na pamet igrati za zemlju u kojoj je rođen, odnedavno napadača zagrebačkog Dinama, nakon dva gola u utakmici kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Neftchija, telefonom zvao kako bi vidio hoće li mu se odazvati za prijeteljsku utakmicu protiv Grka. No, na stranu, sve su to sitnice koje ne kvare ukupan dojam. U dosadašnjim je kvalifikacijskim utakmicama Sušić sebe predstavio kao ozbiljnog čovjeka i stručnjaka koji radi ozbiljan i odgovoran posaio. Stoga s punim pravom može sanjati o utakmici u Parizu koja nam može, obzirom na formu naših ključnih igrača, donijeti i prvo mjesto u grupi i direktan plasman na Evropsko prvenstvo. „Idemo u Pariz da napravimo čudo. Razmišljamo o pobjedi, ne samo o drugom mjestu“, kaže Sušić nakon utakmice s Bjelorusima. I to bi zaista bio veličanstven kraj prvog dijela Sušićevog puta u reprezentaciji, trijumf na mjestu najveće slave u njegovoj međunarodnoj nogometnoj karijeri. „Nadam se da smo postali ekipa koja će izboriti odlazak na veliko takmičenje. Nadam se, ne bih htio biti čovjek koji daje neke pretjerano optimistične izjave, ali imamo pravo da sanjamo, da se nadamo da možemo pokušati napraviti nešto u Parizu. Zašto da ne?“ Ali ključni preduslov da dosanja san je što prije, direktno, bez posrednika, razgovara sa Zvjezdanom Misimovićem i izgladi nes(p)retni sukob sa jednim od ključnih igrača ove reprezentacije. Što prije, kako bi reprezentacija oktobarske kvalifikacije dočekala u miru, ponovo u odličnoj atmosferi kakva vlada tokom posljednjih okupljanja. Misimović je nogometni i životni boem, osjetljiva duša s kojom se ne može komunicirati na isti način kao sa, primjerice, odrješitim Spahićem ili njemački profiliranim Sejadom Salihovićem. Miske je, jednostavno, drugačija japija. Igrač kojem selektor treba pomoći u najtežim trenucima karijere i psihološki ga vratiti u formu u kojoj je bio prije godinu dana. Zvjezdan to zbog svih važnih golova, utakmica ključnih kako za reprezentaciju tako i za karijeru Edina Džeke, itekako zaslužuje. Uostalom, zaslužuje i zbog rekordnih 60 utakmica u dresu reprezentacije. Jer najmanje što treba ovoj reprezentaciji, na čvrsto utabanom putu ka Evropskom prvenstvu, jeste sukob najboljeg igrača BiH svih vremena, Safeta Sušića i najnadarenijeg poslijeratnog reprezentativca, Zvjezdana Misimovića.    

 


ZVJEZDAN MISIMOVIĆ ZA „SB“

 

„Sušić nije bio korektan“

 

Nakon utakmice sa Bjelorusima, poteza tokom proslavljanja gola i izjave koja je uzburkala strasti nakon pobjede, Zvjezdan Misimović nije komunicirao sa novinarima. Nakon što je izišao iz svlačionice, navukao je kapuljaču na glavu, telefonirao i nekoliko minuta kasnije, zajedno sa Zlatanom Muslimovićem, u privatnom automobilu napustio je Zenicu. Javio se tek u srijedu poslijepodne, neposredno pred ulazak u avion za Moskvu. Pomiješanih emocija, sretan zbog gola koji je postigao Bjelorusima i kojim je svojoj reprezentaciji obezbijedio doigravanje i razočaran zbog čudnog odnosa selektora Safeta Sušića tokom priprema za kvalifikacijski dvomeč sa Bjelorusima. „Sretan sam zbog gola i pobjede, hvala navijačima koji su nas nosili do kraja utakmice“, kazao nam je Misimović. Upitan da prokomentira izjavu koju je dao reporteru BHT 1 neposredno nakon utakmice, „Izgleda da nisam zaboravio skroz igrati nogomet. Posebno mi je drago jer su se drugi katastrofalno odnosili prema meni”, kazao je, parafraziramo Misimović, rekao nam je kako je bio “isprovociran” dešavanjima na sastanku igrača sa stručnim štabom reprezentacije na početku priprema za utakmice s Bjelorusima. “Na prvom sastanku selektor Sušić mi je kazao kako je sramotno da u takvom fizičkom stanju dolazim na pripreme, te mi prigovorio što malo igram u klubu“, kaže Misimović. „Mislim da to nije bilo korektno od njega, mislim da to nije primjeren način komunikacije niti sa jednim igračem. Ne smatram sebe važnijim od bilo koga drugog, ali ako selektor tako misli, onda je to trebao da mi kaže na drugi način pred igračima, nasamo ili me nije trebao uopće zvati ako misli da ne mogu odgovoriti zahtjevima reprezentacije.“ Dodaje kako, zbog važnosti utakmica, nije htio reagirati na takav Sušićev stav iako je bio uvrijeđen zbog načina na koji se selektor ophodio prema njemu. Pojašnjava da je bio spreman prihvatiti da sjedi na klupi za rezervne igrače jer u ovom trenutku u timu postoji nekoliko nogometaša koji su u boljoj formi od njega, no da način na koji mu je Sušić to saopćio nije u skladu sa normama ponašanja trenera nacionalne selekcije. Da se ovaj incident tokom sastanka zaista desio, potvrdilo nam je nekoliko reprezentativaca koji se u cijeli slučaj nisu željeli miješati. Isto tako, dodali su kako su i neki od reprezentativaca s podsmijehom, primitivno komentirali ono što radi na treninzima reprezentacije tokom priprema. Nakon što je svojim golom riješio utakmicu u Zenici, Misimović je gestikulirao prema klupi reprezentacije BiH a televizijske su kamere zabilježile i psovku na engleskom jeziku. Na pitanje kome je gestikuluirao tokom proslavljanja gola, onima koji su sjedili na klupi ili igračima Bjelorusije, kratko je kazao: „Ne znam niti jednog igrača Bjelorusije.“ Zaključio je da će, kako sada stvari stoje, teško odlučiti za dolazak na okupljanje za oktobarske utakmice protiv Luksemburga i Francuske, no da se nada da je riječ samo o kratkotrajnom incidentu za kojeg bi najbolje bilo da se riješi u razgovoru u četiri oka sa selektorom Sušićem, jer obojica žele isto-uspjeh reprezentacije BiH u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo naredne godine.       

Nedim Hasić - Del Haske
<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

e-mail adresa
bordoboja@yahoo.com

moji omiljeni linkovi
www.guardian.co.uk
www.hordezla.org
www.slobodna-bosna.ba

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
277023

Powered by Blogger.ba