Nedim Hasić - Del Haske

Dobrodošli na moj blog sa pričicama o i iz života Bosne i Hercegovine i njenih ljudi

14.10.2011.

POLOVIČNI TANGO U PARIZU

 

                       Trijumfalna kapija bila je spremna za Bosnu i Hercegovinu, ali mi očigledno nismo bili spremni za nju. Grogirani i iznenađeni Francuzi, goropadna Bosna i Hercegovina, idealan scenarij za šamar fudbalskoj velesili i klasični nokaut koji bi ih poslao u repasaž. Scenarij kojeg smo sami izgradili za četrdeset i pet minuta, a onda ga sami i uništili u istom vremenskom roku. Pokazali smo da smo kvalitetni, ali ne i dovoljno zreli, pokazali smo da smo hrabri, ali ne i dovoljno mudri. Safet Sušić i njegovi izabranici pokazali su da zaista jesu na putu da postanu ekipa dostojna velikog takmičenja. Ali tek nakon što nauče na vlastitim greškama.

Zemlja je već decenijama, blago rečeno, u krizi. Putovanja nam nisu jača strana – Makarska nas možda ne želi, ali i dalje je destinacija broj jedan kada su u pitanju bosanski turisti. Država se raspada, privreda je u kolapsu, nezaposlenih je gotovo jednako kao zaposlenih, a onih koji ne primaju plaću daleko najviše. Prezimena na avionskim kartama i hotelskim rezervacijama u evropskim turstičkim središtima rijetko se završavaju na ić, imamo važnijih briga. A jedna od njih je očito i fudbal. Zmajevi su priča broj jedan – avioni su od nedjelje sletali na aerodrom De Gaulle kao na traci, autobusi dolazili u konvojima. Dodajte tome i činjenicu da je upravo fudbal najdraži način iskazivanja patriotizma za one koji žive daleko od domovine, od Njemačke, Belgije, Holandije, preko Skandinavije i Austrije, pa sve do Sjedinjenih Država i Australije i dobićete plavo-žutu rijeku na Champs-Elyssesu, Ajfelovom tornju i Concordeu. „Dvanaest sati leta, tri presjedanja, neplaćeno na poslu, nagovaranje supruge da krenemo,... Sve to nije mi teško kada vidim ovu masu, kada vidim ovoliko naših ljudi na jednom mjestu, čujem naš jezik i našu pjesmu usred Evrope“, govorio je Amel iz Phoenixa, čudeći se kako je u Evropi sve maleno, od liftova, toaleta i ulica, do – boca piva. Komplikovanim katakombama pariške podzemne željeznice, u vozovima, pattisseriama i brasseriama, romantičnim malim barovima i irskim pubovima, podno Ajfelovog tornja ili ispred Louvrea – tema je svugdje bila ista, pitanje kako pobijediti Francusku. Lajtmotiv i glavna dilema bio je Zvjezdan Misimović. Sušić je ranije najavio da će u Parizu iskoristiti recept iz Minska, a u njemu nije bilo Misimovića. Koji je u međuvremenu podigao formu, odigrao dvije dobre utakmice, odlučio meč protiv Bjelorusa i stvorio dilemu. Među navijačima, ali ne i selektoru. Bilo je jasno da Sušić neće riskirati da mu ostavljanje Misimovića na klupi neko prigovori kao pogrešan potez. Ili još gore da u baraž uđe sa nezadovoljnim Zvjezdanom. Laurent Blanc imao je potpuno drugačiji problem, a to je pritisak. Osjetilo se olakšanje u njegovom govoru poslije utakmice, osjetilo se da mu je pao kamen sa srca. Jednostavno, Francuzi više ne vjeruju u ovu ekipu, spočitavaju im bahatost, karakter i nezainteresovanost. Barem su spočitavali do drugog poluvremena. Čuveni L'Equipe tako je utakmicu najavio pitanjem „Hoćemo li uspjeti?“, a novinari na poluvremenu su već oštrili pera i spremali se za rafalnu paljbu. U čemu smo ih, nažalost, spriječili mi.

Prije malo više od godinu dana rezime katastrofalne partije protiv istog ovog protivnika na Koševu glasio je – ovo nam je škola. Danas možemo konstatirati kako jesmo naučili mnogo, ali i dalje nedovoljno. Te sarajevske noći nismo bili spremni, podcijenili smo protivnika i razbili su nas. Ovaj put ispravili smo takve greške, ali vlastitom panikom i nepotrebnim psihološkim pritiskom limitirali svoj učinak u drugom poluvremenu i tako dozvolili grogiranim Francuzima da se podignu sa koljena i završe ovu borbu na konopcima, ali kao pobjednici. Ključna riječ ove utakmice bilo je strpljenje. Francuzi nisu ekipa koja će jurnuti glavom bez obzira, nisu to uradili ni kod rezultatskog minusa. Blanc preferira mirnu igru u kojoj čeka grešku protivnika, i tako je i došao do prvog mjesta. Naš sistem sa jednim napadačem i pet veznjaka zato je bio idealan, jer smo neutralizirali njihovu sredinu i preuzeli loptu. Dok je lopta bila na zemlji, strpljivo kružila našim veznim redom do najbolje prilike da se probaci do Edina Džeke, djelovali smo fantastično. Francuzi su bili izgubljeni, njihova udarna igla Samir Nasri nevidljiv, samo ih je naša slaba efikasnost i nepreciznost, pad koncentracije Edina Džeke spasio od katastrofe do poluvremena. „Dominirali smo prvih sat vremena, a onda pali. Ne mogu reći da ne razumijem zašto, odigrali smo tešku utakmicu na teškom terenu u petak. A i kao da se nad nama nadvio neki pritisak, kao da nas je činjenica da smo blizu dobrog rezultata psihološki opteretila“, objašnjavao je poslije utakmice Sušić. No, činjenica je da je i Pape, koji je u prvom poluvremenu taktički nadmudrio Blanca i zaslužio čestitke, u drugom poluvremenu napravio grešku. Blaževićevo uvođenje napadača na uštrb veznjaka na poluvremenu revanša sa Portugalcima bio je, zaključili smo tada, fudbalski harikiri, a usporedbu s tim može i potez kojeg je napravio Sušić. Izveo je svog ključnog igrača, najboljeg pojedinca na terenu Harisa Medunjanina, zato što mu je „trebalo svježine u veznom redu“. Da, trebalo je, ali ne na ovaj način – Medunjanin je bio totalno iznenađenje za Blanca, čovjek koji je preuzimao na sebe tranziciju lopte iz zadnjeg reda prema Misimoviću, Miralemu Pjaniću i Senadu Luliću, i od kojeg je ovisila naša igra. Ulazak Adnana Zahirovića poremetio nas je, čisto jer se radi o potpuno drugom tipu igrača, mnogo defanzivnijem. A svježa krv se mogla dobiti i na Misimoviću ili Luliću. I dalje smo djelovali umorno, ali sada i neorganizovano i izgubljeno. A to donosi paniku, bespotrebna ispucavanja lopte, nervozne reakcije, česte faulove, kartone i penale... „Prije svega moram reći da mi je žao, bili smo jako blizu. Ne mogu zamjeriti nikome od svojih igrača, dali su maksimum svojih mogućnosti, borili smo se do kraja, ali nažalost nismo uspjeli. Mislim da smo kroz ove kvalifikacije, ali večeras posebno, pokazali da smo ekipa koja zaslužuje da igra na Evropskom prvenstvu i nadam se da ćemo taj cilj ispuniti u baražu“, sažetak je onoga što je Sušić poručio javnosti nakon utakmice. Nismo uspjeli i naredna prilika je u baražu. Treba ostati pozitivan. Ispunili smo svoj cilj, željeli smo biti drugi, nastaviti kontinuitet iz prošlih kvalifikacija i dobro je da smo uspjeli. Ali, ne smijemo sebi dozvoliti da ponovimo grešku kakvu smo, diletantski i amaterski, napravili nakon Španije u Zenici pod palicom “trenera svih trenera” Ćire Blaževića. Zažmirli smo tada na činjenicu da nas je kombinovana selekcija Španaca pregazila, rastavila na proste faktore i ismijala, te zaplivali u euforiju. Utakmicu u Parizu treba gledati kao zasebnu i maksimalno je izanalizirati, kako bi smo iz nje naučili i to iskustvo iskoristili u baražu. Tamo nas čekaju jednako kvalitetne ekipe, tamo nas čekaju ekipe koje nas sigurno neće podcijeniti i koje će znati i iskoristiti svaku našu manu. U gradu svjetlosti smo pokazali jedno lice koje nas je sve oduševilo, ono iz prvog poluvremena, u kojem smo igrali briljantno i gotovo bez greške, u napadu i odbrani. Istina, možemo zaključiti da je penal bio „navučen“, da je škotski sudija Craig Thomson „pogurao“ Francuze, ali ne smijemo se zaustaviti na tome. Napravili smo i mi svoje greške, pokazali svoje nedostatke i imamo mjesec dana da ih prepoznamo, detaljno analiziramo i popravimo do baraža. Uradimo li tako, ne trebamo se bojati nikoga.

LAURENT BLANC: Olakšanje, ali oprost još nismo kupili

„Na poluvremenu sam ušao u svlačionicu i rekao momcima da igramo zaista odlično, ali u slučaju da imaju želju da igraju baraž. Nakon toga na teren je istrčala druga ekipa“, ispričao je nakon utakmice Laurent Blanc, selektor Francuske, svjestan da je njegova ekipa u prvom poluvremenu u potpunosti nadigrana. „Gosti su se odlično postavili, hrabro i otvoreno, a mi smo djelovali nezainteresovano, jako loše. Kao da nismo uopće igrali, a s druge strane smo imali protivnika koji je igrao odlično. U nastavku smo se razbudili, tome su donekle doprinjele i izmjene, ali sada imamo zadatak da ovih 45 pretvorimo u 90 minuta, odnosno da igramo na ovom nivou čitavu utakmicu.“ Međutim, i francuske kolege svjesne su činjenice da nije samo Francuska ubacila u brzinu više, nego je i BiH zaigrala mnogo lošije u drugom dijelu. Razlog tome nije bila samo dobra igra domaćina, nego i totalni pad Sušićevih izabranika... „Očito je da je BiH odigrala lošije drugo poluvrijeme, ali ipak mislim da smo ih mi donekle natjerali na to. Mislim da je presudila naša želja, igrači su dali svoj maksimum, vidjela se na njima ogromna želja. Na kraju, kod 1:1, osjetio sam na njima toliku strast da sam i sam poželio ući i pomoći im da zabiju gol“, objasnio je Blanc. Zlobnici bi dodali da im nije trebao Blanc, dvanaesti igrač bio je Thomson, ali njima na čast. Kao i situacija iz drugog poluvremena kada je Elvir Rahimić ostao ležati na polovini domaćih koji nisu željeli izbaciti loptu van terena. Naravno, takvo ponašanje Francuzi nisu željeli komentirati, ali da nešto i dalje ne štima kada je u pitanju ova reprezentacija potvrdilo se na ulicama Pariza. U dva dana gotovo svi francuski navijači s kojima smo razgovarali pokazivali su ogromno nepovjerenje prema igračima i ekipi, bili su uvjereni da nas ne mogu pobijediti. I dalje svi spominju za njih sramne događaje iz Južne Afrike. Jedan francuiski kolega upitao je da li je konačno sprana ljaga s ove generacije francuskih reprezentativaca. „Ne. I neće još dugo. Dugo ćemo nositi taj ožiljak, a i kada malo zaboravimo, imamo stotine blogera, vas novinare i navijače koji nas podsjete na to. Za oprost ćemo morati uraditi puno više.“

Nikada brojnija bh. delegacija

Dan prije utakmice reprezentacija BiH imala je lakši trening na Stade de Colombe, u predgrađu Pariza, naizgled daleko od očiju javnosti. No, na tribinama se itekako našlo znatiželjnika. I ne samo na tribinama. Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija i federalni premijer Nermin Nikšić trening su odgledali gotovo sa atletske staze, i to u društvu predsjednika Komiteta za normalizaciju Ivice Osima. Legendarnog Švabu mediji su doslovno opsjedali, Francuzi mu se, kao uostalom i svi ostali, dive. Dok su se Zmajevi rastrčavali, na tribinama su bili i Duško Bajević i Sergej Barbarez, ambasadori Komiteta, te svi članovi ovog za sada jedinog fudbalskog tijela u našoj zemlji. Bio je tu i Faruk Hadžibegić, na utakmicu su stigli i Muhamed Konjić i Vedin Musi... Francuska televizija kao stručne komentatore je angažovala Arsena Wengera, Roberta Piresa i Bixentea Lizarazua, početni udarac izveo je čuveni košarkaš Tony Parker. Kako je lijepo Pape rekao dan ranije, Francuzi su tako dobro organizovani da zaslužuju da odigraju još jednu utakmicu, onu u baražu. Nažalost, ovaj put su oni slavili, a mi ćemo morati da sačekamo dodatne kvalifikacije...

Bez izjava u miks zoni

Stade de France građen je za finale Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj i kao jedan od najmodernijih stadiona ima i savršene uslove za rad novinara. Naravno, domaćini su priredili i miks zonu, kako ne bi smo morali prakticirati seoske običaje ganjanja igrača po hotelima. Ali, ovaj put su zakazali naši reprezentativci, koji se nisu pojavili u miks zoni, sa izuzetkom golmana Asmira Begovića. On je izašao pred mnogobrojne bh. novinare i rekao kako misli da smo zaslužili tri boda i plasman, te otkrio kako je Spahić bio fauliran prije penala. Nažalost, ostali igrači bili su previše utučeni i shrvani činjenicom da nismo prošli, što je razumljivo.

Safet Sušić: Zaslužujemo Euro!

Selektor Safet Sušić djelovao je utučeno nakon remija sa Francuzima. Dvojaki su osjećaji – većim dijelom utakmice nadigrali smo renomiranog protivnika, u periodima i dominirali, dočekali da se bivši svjetski i evropski prvaci raduju do suza zbog remija sa malom BiH, ali u isto vrijeme bili i svjesni činjenice da smo bili jako blizu. „Ne mogu nikome ništa zamjeriti. Penal? Ne znam, s mog mjesta nisam dobro vidio, mislim da je u najmanju ruku diskutabilan. Odigrali smo dobro, generalno. Pali smo u zadnjih pola sata i nesretno, jako nesretno primili gol. Ali, mislim da smo pokazali da smo dobra, kvalitetna ekipa, za respekt i da zaslužujemo Evropsko prvenstvo.“ Svaka je Papetova rečlenica na mjestu. Nažalost, nekoliko pogrešaka odvelo nas je u drugom smjeru. Da li bi selektor nešto promijenio da se utakmica igra danas? „Ne vjerujem. Dobro smo se postavili, igrali otvoreno i hrabro. Volio bih da sam mogao mjenjati kako sam želio, ali nisam. Hasagić se požalio na povredu noge na poluvremenu, povrijedio je drugu nogu, i nije mogao nastaviti. Kasnije je i Mujdža rekao da ne može više, da je povrijeđen, čak se izvinjavao što mora izaći,... Ali, generalno, ne bih promijenio nešto konkretno. Da smo ranije primili gol, poslao bih na teren Vedu Ibiševića, ali situacija je diktirala drugačije“. (Saša Ibrulj iz Pariza za Slobodnu Bosnu)

 

 

14.10.2011.

FRANCUSKI DNEVNIK SAŠE PAPCA ZA SLOBODNU BOSNU


„Nikada se nisam osjećao tako prazno kao nakon Pariza“

 

Jutro na dan utakmice probudio sam se bolestan. Osjećao sam se loše, imao sam problema sa sinusima što je već sada moja hronična boljka. Posljedice sudara i operacije koju sam doživio u Beču osjećam još uvijek, iako je od tada prošlo nekoliko godina. I upala pluća koju sam zaradio neposredno pred prvu utakmicu koju sam igrao po povratku u reprezentaciju posljedica je problema sa operiranim nosem, kojeg ću opet, jednog dana, morati operirati. Ipak, osjećao sam se mnogo bolje od Kenana Hasagića koji je također bio bolestan i niko nije znao hoće li uopće moći braniti ili biti na klupi. Dani između utakmica s Luksemburgom i Francuskom prošli su nevjerojatno brzo. Kada vratim film prijašnjih utakmica i priprema, sjetim se kako bi nam se uvijek desio neki kiks u pripremi utakmica ili stvarima koje su se dešavale oko reprezentacije ili putovanja. Ovoga je puta to bilo izvanredno, tri dana vrhunskih priprema za važnu utakmicu, sve je bilo odlično spremljeno i organizirano. Prije utakmice s Francuzima, održali smo sastanak sa selektorom i suradnicima iz stručnog štaba. Safet Sušić nas je napunio samopouzdanjem, govorio nam je, detaljno obrazlažući zašto to misli, da smo bolja ekipa od Francuske. Na kraju se pokazalo kako je bio upravu. Pomno je analizirao protivnika, pokazao nam elemente u kojima se vidi kako mi bolje igramo kao tim od Francuza što se u Parizu pokazalo tačnim. Prvo poluvrijeme smo izgledali briljatno, imali smo desetak udaraca na gol, a Francuzi niti jedan. Odmah nakon utakmice vidio sam mnoštvo komentara u kojima se optužuje suca Thomsona kako je prestrogo sviorao penal za Francuze. Ne želim to komentirati, ne zato što je Škot i što ćemo se opet sresti. Vrijeme je da prestanemo tražiti alibi u drugim stvarima. Uvijek nam je za poraze nego drugi kriv, ali mislim da ovo što nam se desilo treba podnijeti džentlmenski i izvući pouke za ubuduće. Sami smo krivi zato što nismo pobijedili. Nismo odigrali na isti način oba poluvremena, a to se osveti protiv jake reprezentacije kakva je Francuska. Velika je bila razlika između dva poluvremena. U prvom smo bili fantastični i da smo nastavili tako, pobijedili bi Francuze bez problema. Upali smo u rupu nekih dvadesetak minuta u drugom poluvremenu. Razmišljam cijelo vrijeme zašto nam se to desilo, da li zato što je u pitanju psihologija, mentalitet ili nešto treće. Psihologija igre je takva, kada vodiš i utakmica se bliži kraju, nesvjesno se povučeš. Nažalost, tada su Francuzi igrali najbolji dio utakmice, pritisnuli svim snagama i uspjeli izjednačiti rezultat. Da smo izdržali u tom dijelu utakmice, nikada nam ne bi mogli dati gol. Nisu imali izrađene akcije, sve prilike koje su imali bile su nakon prekida. Dugo igram, ali se nikada nisam praznije osjećao nego nakon ove utakmice. Svi smo bili potpuno prazni, nekako bi nam bilo lakše da su nas pregazili, nego da se završilo ovako kako se završilo. Nikad bliže, stalno smo sebi to govorili prije utakmice. Na kraju, ispostavi se da je doslovce bilo nikada bliže. Svega dvanaest minuta do Europskog prvenstva. Sreća je što imamo mjesec dana do prvih utakmica baraža. Razišli smo se iz Pariza po svim dijelovima Evrope i odlična je stvar što sada idemo u svoje klubove, a tamo nemaš puno vremena da razmišljaš o onome što se desilo. Boriš se za mjesto, boriš se za rezultat a to je najbolji način da se psihološki vratiš iz ove praznine u koju smo upali nakon utakmice i da se motiviramo za doigravanje. Za mjesec dana ćemo biti spremni i znamo šta nam je raditi, bez obzira s kim budemo igrali. Očekivao sam Tursku kao nositelja, no čekajući avion za Glasgow, čuo sam da su tu umjesto njih Irci. Moje želje su nevažne, jer one ne odlučuju, ali bi se s njima i Česima mogli nositi. Možemo mi i sa Hrvatima, ali ako pogledam šta se sve dešavalo posljednjih dana i godina, volio bih da njih izbjegnemo. Što se tiče same igre, protiv Hrvata bi imali veliku šansu za prolazak.

 

 

 

14.10.2011.

BITKA ZA 10 MILIONA EURA


 Evropska nogometna federacija UEFA odmah nakon završetka kvalifikacijskih utakmica koje su se širom Evrope igrale u utorak uvečer potvrdila je imena reprezentacija koje će imati status nositelja u dodatnim kvalifikacijama za plasman na Evropsko prvenstvo naredne godine u Ukrajini i Poljskoj. Najbolji koeficijent među nositeljima ima nogometna reprezentacija Hrvatske, a uz tim kojeg sa klupe već treći kvalifikacijski ciklus zaredom vodi Slaven Bilić, status nositelja zaradili su i Portugal Češka i Irska. S jednom od ove četiri reprezentacije u doigravanju će se sučeliti i Bosna i Hercegovina, dok će se ostali putnici znati nakon mečeva koje će igrati ostali nenositelji, Turska, Estonija i Crna Gora. Zvjezdan Misimović, kreator igre bh. tima, koji je maestralno odigrao posljednje kvalifikacijske mečeve, želio je u doigravanju Tursku. Iz poznatih razloga, zbog maltretiranja i poniženja koje mu je Gheorghe Hagi priredio u istanbulskom Galatasarayu, no priliku za osvetom morat će tražiti kasnije. „Portugal ne bih želio nikako, a sa ostalima se može iako su i ta tri protivnika veoma teški rivali“, kazao nam je Misimović po povratku u Moskvu iz Pariza. „Kako god, imamo priliku za prolaz samo ako budemo igrali onako kako smo izgledali u Francuskoj. Ne znam, mnogi kažu kako je to najbolja utakmica koju je reprezentacija odigrala, ali znam da mi tako dobro izgledamo već posljednjih četiri-pet mečeva. Bili smo fantastični i takvi kako smo izgledali u Parizu možemo pobijediti svakoga.“ 

 

TRINAEST MINUTA DO RAJA

 

Historija se ponavlja, no nadamo se kako će ovoga puta rezultat biti drugačiji nego onaj nakon dvije utakmice protiv Portugalaca iz baraža od prije dvije godine. Doigravanje za odlazak na Euro, koje će se igrati u Poljskoj i Ukrajini nije samo prilika za historijski uspjeh bh. nogometa. Bitka je to i za finansijsko preživljavanje NS BiH koji je već godinama, zahvaljujući domaćinskom poslovanju ilja i sulja, na rubu bankrota. Deset miliona eura je svota koju će zaraditi svaki Savez čija se reprezentacija plasira na EP, a tome treba dodati novac od sponzora, raznih xafsinških ugovora... No, na prvoj stepenici do tih novaca ispriječila se Francuska, a u doigravanju bi nas, vodeći se teorijama zavjere o odstranjivaju balkanskih reprezentacija, mogla dočekati Hrvatska. „Ako se već desi da moramo igrati sa Bosnom i ako kojim slučajem izgubimo od Bosne, onda ću ipak biti sretan jer smo ispali od odličnog tima, od reprezentacije koja je u ovom trenutku bolja od nas“, kaže za SB Bugojanac Vlatko Marković, predsjednik NS Hrvatske. „Znam da su ljudi u Bosni vjerojatno razočarani nakon Pariza, no za to nemaju razloga. Igrali ste fantastično, postigli ste izvanredan rezultat koji je iznenadio nogometnu Europu. Bosna je, predvođena mojim prijateljima Safetom i Ivicom izrasla u jednu sjajnu, moćnu reprezentaciju koja igra izvanredno i spada u povom trenutku među najbolje u Europi.“  Za razliku od mnogi, Marković ne misli kako bi susret Hrvatske i Bih automatski značio nerede i krvave sukobe navijača. „Sve postkomunističke zemlje, pa tako i države bivše Jugoslavije imaju isti problem. Sloboda i demokracija koju smo dobili doživljava se kao pravo na anarhiju i svi plaćamo zbog toga. Mi smo platili mnogo novaca zbog divljanja navijača i moramo učiniti sve, ako se sretnemo s Bosnom, da spriječimo nerede. Ipak, mi smo dva prijateljska Saveza i države“, kaže Marković, zaključujući: „Ko god sportski rivalitet gleda drugačije treba znati da je na hiljade nogometaša iz Bosne tokom rata otišlo na zapad igrati nogomet zahvaljujući papirima biroa HNS-a.To su stvari koje prijatelji rade. Bili smo prijatelji i suradnici u najtežim vremenima rata, nema potreba da se sada sukobljavamo ako dođe do našeg susreta.“        

 

KROZ MIŠJU RUPU

 

Francuski su mediji posvetili iznimno mnogo prostora utakmici svoje reprezentacije protiv BiH u posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na Euro 2012. godine. Jedini francuski sportski dnevnik L'Equipe je ovom susretu posvetio naslovnu stranicu i naslov La Deliverance (Olakšanje). Na tri unutarnje strane sportski dnevnik, pod naslovom koji sve govori, Par un trou de souris (Kroz mišju rupu) piše: „Zaista, Francuska se provukla kroz mišju rupu protiv BiH i kvalificirala na Euro 2012
uz puno muke“
, stoji u tekstu kojeg potpisuje Vincent Dulic, vodeći L'Equipeov komentator. „Ovaj put smo se izvukli uz pomoć jedanaesterca, što je ipak bolje nego prije dvije godine, kad smo se protiv Irske plasirali na SP 2010. golom postignutim uz pomoć Henryjeve ruke. Škotski sudac Thompson je svirao jedanaestarac nakon što je Spahić oborio Nasrija. Izgleda nam nakon gledanja televizijske snimke da je jedanaesterac sumnjiv jer se na temelju usporene video snimke ne može utvrditi je li prekršaj bio izvan ili unutar šesnaesterca Bosanaca. Uglavnom, Nasri je iskoristio jedanaesterac i zabio najvažniji gol u svojoj karijeri. Nakon trauma na SP 2010 u Južnoj Africi, ispunjen je cilj odlaskom na Euro 2012., čime je francuski nogomet spašen od dodatnih kvalifikacija.“ Prema mišljenju izvjestitelja L'Equipea najbolji igrac na terenu bio je Edin Džeko, koji je dobio vrlo dobru ocjenu sedam, kojom je ujedno bio najbolje ocijenjeni igrač utakmice. „Džeko je održao riječ da će sjajno igrati na Stade de Franceu. Zaista je briljirao i zabio je prekrasan gol“, piše L'Equipe o najboljem igraču dvoboja Francuska-BiH. S druge strane, najgori igrač utakmice bio je stoper Francuza, Adil Rami, koji je dobio lošu ocjenu tri. „Ovo je Ramiju bila najgora utakmica otkad igra u francuskoj reprezentaciji. Gubio je duele protiv Džeke, od kojih isticemo akciju kod gola u 40. minuti.“ Prema L'Equipeu slabost obrane BiH je njen stoper Pandža, kojem nedostaje živahnosti i brzine, dodajmo da je dobio negativnu ocjenu četiri. Golman Asmir Begović je bio dobar, a za Emira Spahića piše da je bio siguran i uspješan osim naivnog poteza kad je oborio Nasrija za najstrožu kaznu. Rahimić je sjajno igrao prvih sat vremena kada francuskom veznom redu, osobito Nasriju, nije dao da se razmaše. Iako mu ponekad nedostaje živahnosti i okretnosti, Haris Medunjanin je uvijek dobro postavljen i igra dobro. Miralem Pjanić u drugom dijelu nije bio na razini. Senad Lulić je bio probojan po lijevoj strani, čime je pravio probleme Francuzima, ali se zatim usredotočio na defanzivne zadaće. Zvjezdanu Misimoviću je nedostajalo ritma, piše L'Equipe u komentaru igre BiH. Trener Paris Saint Germainea, Antoine Kombouare, bio je stručni komentator L'Equipea za ovu utakmicu. „Prvo
poluvrijeme BiH je nadigrala Francusku u svim elementima igre. Jednostavno, Francuska nije postojala na terenu u prvom dijelu utakmice. Mislim da je problem bio u tome što su neki francuski igrači pokušali napadati, a drugi su nesvjesno čuvali rezultat znajući da im je remi bio dovoljan, tako da igra Francuza nije bila uravnotežena. Tu osobito mislim na bočne igrače francuske reprezentacije (Evra je samo jednom centrirao, a Reveillere nijednom), koji u prvom dijelu nisu išli prema naprijed, ali su zato u drugom dijelu napadali po boku. U prvom poluvremenu, Francuska je igrala preduboko na svojoj polovici terena i previše je dala prostora gostima iz BiH.“
BiH je dobro pritiskala Francuze, smatra trener PSG-a. „U prvom poluvremenu BiH je sjajno igrala, osobito presing na našim igračima. Tu posebno mislim na ofanzivne igrače, Džeku i Misimovia, koji su pravili presing na braniče Ramija i Abidala, stoga francuska reprezentacija nije uspijevala prebaciti loptu prema naprijed i tim su ujedno prisiljavali golmana Llorisa da svaki put mora izbacivati loptu nogom, što je uglavnom završavalo pogrešnim ispucavanjem, odnosno izgubljenom loptom. Jednostavno, sjajnom igrom u prvom poluvremenu BiH me impresionirala.“ U nastavku je Francuska igrala bolje. „U drugom dijelu ulazak Martina je donio promjene nabolje. Naime, u odnosu na prvo poluvrijeme, kad je igrao predaleko od gola, Nasri je prebačen da igra bliže golu Bosanaca, što se dogodilo nakon ulaska u igru Martina, čime je promijenjen sustav igre 4-2-3-1 u 4-1-4-1 s dva razigravača, tako da je time Nasri postao opasniji za goste, kojima je prijetio svojim probojima i driblinzima, dok je u prvom poluvremenu igrao preblizu zadnjem veznom M'villi.“ Slično je utakmicu, kao i trener pariskog tima, vidio i Elvir Baljić, pomoćnik Safeta Sušića. „Igrali smo odlično, pogotovo prvih 65 minuta utakmice, dok nam nije malo ponestalo snage“, kaže Baljić za naš list. „Naravno, poslije su francuzi napravili pritisak, što je bilo i za očekivati, jer ipak je to jedna velika reprezentacija. Nemamo ništa nikome prigovoriti, dali smo sve od sebe u ovoj utakmici i velika je šteta što nismo uspjeli izdržati tih posljednjih 12-13 minuta. Moramo ovu utakmicu što prije zaboraviti, pripremiti se za utakmice baraža u kojima se nadam da ćemo slaviti i plasirati se na EP.“

IVICA OSIM, PREDSJEDNIK KOMITETA ZA NORMALIZACIJU BIH

 

„Nije sudija kriv što sami pravimo gluposti“

 

U vrijeme dok se selektor Safet Sušić sa generalnim sekretarom NS BiH, Jasminom Bakovićem, spremao na put za poljski Krakov, gdje će čekati izvlačenje parova za doigravanje, Ivica Osim se sa dijelom bh. delegacije vratio u Sarajevo. Vidno umoran, isprva nije htio razgovarati o pariskim impresijama. „Nemojte mene ništa pitati, doći će vam selektor pa njega sve pitajte što želite“, kazao je, no onda se ipak odlučio prokomentirati rezultat posljednje utakmice kvalifikacija. „Bosna k'o Bosna, uvijek nam se dešavaju ovakve stvari. Ništa se ne mijenja, taman kada pomisliš da si na pragu nečega velikog, vrati te nazad. Tužan sam radi igrača, ali nisam razočaran. Navikao sam već na ovakve stvari, da dođeš do vode ali da se ne napiješ.“ Osim kaže kako se ne može razgovarato o sudijkoj krivnji za primljeni pogodak koji nas je, trinaest minuta prije kraja utakmice, učinio učesnicima doigravanja a ne direktnim sudionicima Eura. „Nemojte pričati o sudiji i penalu“, kaže Osim. „Mi smo uvijek takvi, tražimo izgovore u takvim stvarima i zato smo tu gdje jesmo. A kada nam sudija svira u Minsku penal, koji je sličan kao ovaj koji je sviran Francuzima, onda ne pričamo o tome niti diskutujemo da li je odluka ispravna ili ne. Kada je nama u korist, onda je sve super, a kada je obratno... Nije sudija kriv što je Spahić napravio glupost, napravili smo sami sebi glupost. Ali to i nekako razumijem, teško je igrati ovakve utakmice. Ipak, ima razlika između nekih, kako ih zovu Grand nations i ovih drugih. Francuzi su naviknuti na ovo i oni dugo već igraju ovako, njima nije problem igrati pod pritiskom. Oni su velika nacija, nacija sa dugom i velikom tradicijom koja se godinama gradila i proći će puno dok mi ne dođemo na taj nivo. Kamo sreće da dođemo što brže.“ Iako se naoko mogao steći utisak kako bi Ivica Osim u doigravanju želio da u doigravanju BiH igra protiv Hrvatske, kazao je kako bi najprije Irska mogla biti protivnik po mjeri. „Neću reći koga želim, jer mi mogu to zapamtiti, pa mi uzeti za zlo“, kaže smijući se. „Niko nije lagan protivnik. Srećom, nema više baraža, sve smo do sada prošli, sve filtere, progurali smo mnogo toga i sada trebamo napraviti taj odlučujući korak. Kada bi Džeko mogao ponoviti utakmicu iz Pariza, možda bi nam Irska najviše odgovarala. Možda. Česi nam baš i ne bi bili nagodni, ali vidjećemo. Ne bih se zalijetao, da nekoga ne potcijenimo. Svi zaslužuju pažnju, baš kao što je i mi zaslužujemo. Sad će se i nas početi bojati. Kada odigraš utakmicu kakvu smo mi odigrali protiv Francuza, na njihovom terenu, kada im držiš nož pod grlom 90 minuta, moraju te početi cijeniti. Svi znaju da nam malo fali“, kaže Osim, zaključujući: „Moramo se mi početi privikavati na ovakve stvari. Francuzi to već dugo žive, a mi se moramo privikavati na činjenicu da smo dobri i da možemo napraviti nešto. Onda će nam biti lakše.“

 

 


 

 

 

Nedim Hasić - Del Haske
<< 10/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

e-mail adresa
bordoboja@yahoo.com

moji omiljeni linkovi
www.guardian.co.uk
www.hordezla.org
www.slobodna-bosna.ba

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
279365

Powered by Blogger.ba