Nedim Hasić - Del Haske

Dobrodošli na moj blog sa pričicama o i iz života Bosne i Hercegovine i njenih ljudi

14.03.2012.

EKSKLUZIVNO: SLOBODNA BOSNA U RIMU KOD MIRALEMA PJANIĆA


                                       Rimski imperator iz Bosne

Susrete sa gradskim rivalom Lazijem, Derbi della Capitale, kako se u Rimu zovu te utakmice, Miralem Pjanić ove godine neće baš pamtiti po dobrom. Njegova je Roma, drugi put u sezoni, izgubila sa 2-1. A kada se izgubi od jedinog kluba od kojeg se ne smije izgubiti, onda je to znak za potrese u rimskom klubu. No, Roma je nakon gola kapitena Laziala, Maurija, kojim ih je gurnuo dalje od pozicije koja naredne sezone vodi u Ligu pravaka, izgubila i mnogo više. Brazilski branič Juan pauzirat će dva mjeseca, Mire dvadesetak dana zbog ozljede članka i lijevog mišića. Ozbiljan udarac klubu koji je već neko vrijeme bez važnih, ozlijeđenih igrača, u kolima u kojima se određuje njihova ovosezonska sudbina. Dan pred utakmicu, Pjanić je išao na terapiju u klub, pokušavajući izliječiti načeti mišić. Nekoliko sati kasnije, angažirao je i privatnog terapeuta koji ga je u stanu, skoro tri sata, vraćao u zivot. Nije pomoglo ni to što je selektor BiH, Safet Sušić, nekoliko dana ranije insistirao da igra protiv Brazilaca, bol je jednostavno bila jača i Miralem je nakon sat vremena igre napustio teren s bolnom grimasom na licu. Poraz i povreda itekako su ga oneraspoložili, no barem je zbog toga bio pošteđen zluradih komentara poslovično sitničavih italijanskih novinara.    

DRAMA VJEČITOG DERBIJA

Živjeti u Rimu, biti igrač Rome ili rivalskog Lazija, ponekad je sve samo ne ugodna dužnost. Grad dijeli nevidljiva, ali linija koja se itekako osjeća. Tako igrači Rome žive u južnom dijelu grada zvanom EUR, tamo gdje su luksuzne kuće ili prostrani stanovi smješteni nekoliko minuta vožnje od morske obale. Miralem je u kraju Torino Mezzo Camino, kvartu u kojem su i Fernando Gago, Bojan Krkić, Eric Lamela, Juan... Tamo gdje ne možete kupiti ništa što je plavo ili sa znakom Lazija. Miralemov je stan na posljednjem katu zgrade. Stotinjak kvadrata, dnevni boravak sa ogromnim televizorom na kojem do besvijesti gleda nogometne i košarkaške utakmice, prostrane terase na dva nivoa i bazen na krovu mjesto su u kojem se odmara i priprema za utakmice.

U garaži je Masserati mat crne boje, no rijetko njime izlazi na ulicu. Uglavnom gradom krstari u Miniju Cooper S. „Razmišljao sam da prodam Masseratija, da kupim neki drugi sportski auto, ali mi je to teško, Ipak je to moj prvi auto, prvi koji sam kupio“, kaže uz smijeh. Protivnički igrači stanuju na sjeveru, daleko na drugom kraju metropole, i ne preporučuje im se da životni prostor traže bilo gdje drugo. Isto tako, gotovo je pa nemoguće da igrač koji je igrao za Romu nekada obuče dres Lazija. Ili obratno. To je kao bogohuljenje koje su u italijanskoj prijestolnici nikome ne prašta. U gradskom eteru je šest radio stanica čiji je program posvećen isključivo Romi, načinu na koji se vodi klub, rezultatima, taktičkim postavkama španskog trenera Luisa Enriquea, izvedbama igrača na terenu, pojačanjima ili onima koji ne zaslužuju da nose sveti dres sa vučicom na prsima. Emotivni kakvi već jesu, zaluđeni nogometom i zadojeni emocijama kakve postoje samo u gradovima u kojima egzistiraju dva rivalska kluba, te radijske stanice kreiraju atmosferu euforije ili dubokog očaja. Epiteti kakve dobiju igrači nakon pobjede ili uvrede koje se u salvama sipaju na njihov račun nakon poraza mogu se valjda čuti još samo u Istanbulu ili Buenos Airesu. Stoga se igračima preporučuje da ne slušaju te programe, obzirom da je ono što se u njima emitira ozbiljan udar na njihovu psihu. „Ljudi su ovdje fanatici nogometa, no nisu nasilni ili nasrtljivi kada ih sretnem dok sam u gradu ili na večeri“, priča Miralem. „Znaju sve o klubu, o dešavanjima u ekipi, taktici... Priđu uvijek, popričaju, pitaju za naredno kolo ili zašto se nešto desilo na nekoj utakmici ranije. Neki se žele slikati, no nikada zaista nisam doživio nikakvo ružno iskustvo, čak ni kada su navijači Lazija u pitanju. Igrač se ovdje poštuje kada vas neko sretne, no druga je stvar šta se piše u novinama, na internetu ili šta se priča na televiziji ili radiju.“

Miralem je definitivno, iako je u Rimu manje od pola godine, već sada velika zvijezda svog kluba, lice koje se prepoznaje gdje god da dođe. Primjerice, kada se noć prije rimskog derbija, pojavio na večeri u restoranu Marghareta, smještenom u komšiluku Francesca Tottija, prepuna je sala utihnula dok je prolazio. Pogledi i došaptavanja Pjanic, Pjanic pratili su nas cijelo veče. Nekoliko sati ranije, nenadano je uljepšao šetnju plažom djevojčici obučenoj u Romin dres i trenerku. Nije mogla vjerovati da kraj nje sjedi igrač tima kojeg voli, pa ju je, onako uzbuđenu, otac morao smirivati, braneći joj da smeta Miralemu dok pije kafu. „Plaža je mjesto na koje često dođem, prijatelj sam sa jednim ribarom, Fabijom, koji sprema sjajne morske plodove. Ovo je zaista mjesto na kojem uživam i na kojem se opuštam.“ Na putu natrag, nešto brža vožnja od dozvoljene, no policija njega ne zaustavlja. „Mene svi znaju, kao i ostale igrače. Jednostavno, kada vozim brže, pogledaju i mahnu da prođem dalje. Čak nekada, kada je gužva, zaustave ostale i propuste me da prođem. Pitao sam zašto to rade, kazali su mi da je to uvijek tako, da nas neko od navijača ne bi napao ili nešto slično. I to govori kolika je povlastica u ovome gradu biti igrač Rome ili Lazija.“  

ITALIJA I FRANCUSKA

Iz svake Miralemove rečenice osjeti se koliko je sretan u Rimu, koliko je iz dana u dan uvjeren da je napravio potez života kada je Lyon zamijenio Italijom. Za razliku od Lyona, gdje su uvijek sa debelom zadrškom gledali na njegovo igračko umijeće, pretpostavljajući mu mediokritete poput razvikanog Gourcuffa ili Gonalonsa, u Rimu svakog dana osjeti koliko je ljudima stalo do njega. Roma ga je htjela, Roma je insistirala na njegovom dolasku. U klubu je od prvog dana ima povlašten tretman. Luis Enrique u njemu vidi temelj klupske, ali i svoje budućnosti. Čak je o tome da treba doći u Romu govorio i Francesco Totti, „predsjednik Rima“, klupska ikona kojoj se ne proturječi. Imao je Totti ponude svih velikih evropskih timova, prije nekoliko sezona je odlazak u Madrid bio gotova stvar. Predsjednik Reala Fllorentino Perez nije pitao za cijenu, no Totti je ostao. U Romi će i završiti karijeru. „Francesco je čudo. Ne treba pričati o tome kakav je igrač, to svi znaju. Ali, treba uvijek pričati kako se radi o izvanrednoj osobi, čovjeku koji nam svima puno znači, koji nas hrabri na terenu, koji me savjetuje i od kojeg svako od nas ima mnogo toga naučiti. Od njega i Daniele De Rossija, koji je meni trenutno najbolji Romin igrač“, kaže dodajući: „Sve mi ovdje odgovara i vidim se ovdje dugo, sigurno još tri-četiri godine. Mislim da idem u karijeri korak po korak, stepenicu po stepenicu ka gore, na neki logičan način. Prvo iz Metza u Lyon, pa sada u Romu koja je po svemu veći klub. Nedostaje mi jedino Liga pravaka, Lyon je to igrao redovno, no igrat ću ja Ligu prvaka brzo i sa Romom.“

Miralem je svaki svoj trenutak podredio uspjehu u Rimu. U danima bez utakmica, trening u centru Trigoria, desetak minuta vožnje od njegovog stana, počinje u 14 sati, no Mire je tamo tri sata ranije. „Ja sam već u 11 u centru. Ručam, spremam se za trening, odem na terapiju ako treba. Vježbam, a onda radim posebno, prije i poslije treninga.“ Oko 16 sati, ide kući na odmor. Uvečer izlazak, večera ili šetnja i tako iz dana u dan. „U karantinu smo samo kada gostujemo, kući nikada i tada je malo drugačiji raspored, ali uglavnom mi tako izgleda svaki dan. Takav je valjda život svakog sportaša“, pojašnjava. „Kasnije prošetam, odem u kupovinu. Često odem u šetnju ili na ručak na more. Radim puno na sebi i kada nemam trening, radim sve što ima veze sa fudbalom. Vježbam, idem na terapije kada sam ozlijeđen kao sada. Radim stalno na sebi kako bih izdržao cijelu sezonu.“ Sa suigračima rijetko ide van, svi imaju neke svoje rituale ili porodične obaveze tako da su okupljanja, izuzev ako nije riječ o zajedničkim obaveznim ručkovima ili večerama, veoma rijetka.

Kada i izađe, onda je to uglavnom u društvu sa danskim braničem Kjaerom. „Zna jezik, tako da se s njim najlakše sporazumijevam.“ Obzirom da je Kjaer igrao u Njemačkoj, na tom jeziku i komuniciraju, jednom od pet (njemački, francuski, italijanski, engleski, luksemburški) kojima Miralem bez problema govori. No, obzirom da još uvijek upoznaje Rim, to sa suigračima mu i ne pada tako teško. „Rim je čudo, svakog dana ovdje vidim i naučim nešto novo. Nije to samo stvar historije, da odete posjetiti i upoznati Coloseum, Vatikan, Piazza di Spagna i sve drugo što  se mora vidjeti. Ovdje stvarno u svakoj ulici vidim i naučim nešto novo, ljudi su izvanredni, svaki je dan novo iskustvo i to me ispunjava“, kaže. „Bilo mi je malo neobično odvojiti se od porodice, iako sam već posljednju godinu u Lyonu živio sam. Njima je tada bilo lakše, Luksemburg nije daleko od Lyona i mogli su češće dolaziti kod mene. Sada sam malo dalje, ali ok. Ovo je novo iskustvo za mene, način da se razvijem kao čovjek, kao osoba, da naučim novi jezik... Iako mi ponekad nedostaju roditelji, brat, sestra...“ Istražujući ritam grada shvatio je, kaže, kako je italijanska kuhinja za njega najbolja na svijetu, užitak bez premca. „Jelo! To je ono što me najviše očaralo ovdje. Hrana je predobra, preukusna i zaista gdje god da odete, u koji god da restoran uđete, nećete pogriješiti. Kuhinja je savršena. Lyon je isto tako bio poznat po svojoj kuhinji, to je grad koji važi kao centar kulinarstva u Francuskoj, no meni se italijanska kuhinja mnogo, mnogo više sviđa. Vrijeme, klub, grad...sve je fenomenalno.“

MILAN JE OBJEKTIVNO NAJJAČI

Dok priča o Romi i svojim suigračima, pojašnjava nam detalje projekta restrukturiranja kluba kojeg su prošlog ljeta osmislili novi, američki vlasnici kluba. „Nikakav poseban cilj nije postavljen pred nas. Pred početak ove sezone. Sa novim vlasnicima ušlo se u projekat gradnje kluba koji će biti uspješan i koji će imati važnu ulogu u Evropi. Zamišljeno je da se to uradi u naredne četiri godine. Uloženo je mnogo novca u klub, doveden je novi trener, mnogo novih igrača i sada je na nama da igramo i da se gradimo. Također, želi se izgraditi poseban stil igre, stil po kojem će Roma biti prepoznatljiva. Zato je i doveden Luis Enrique, dobar stručnjak, čovjek koji ima dobre ideje, čovjek koji ima u sebi kvaliteta, no treba mu malo vremena da sve to legne na svoje mjesto, da se prihvati ono što on pokušava napraviti. Mi smo zaista kvalitetna ekipa, treba nam samo malo više samopouzdanja i kontinuitet dobrih igara, ništa više. Mislim da će se pokazati u pravom svjetlu naredne sezone. Nažalost, kiksali smo na početku, gubili smo neke utakmice koje nismo trebali, ali svi smo bili novi, nismo se tako brzo mogli uklopiti niti shvatiti jedni druge. Sada osjećamo posljedice lošeg ulaska u sezonu.“

Roma je izgubila dvije posljednje prvenstvene utakmice, poraz protiv gradskog rivala Lazija itekako peče jer je udaljio klub od borbe za mjesto u Ligi prvaka. U medijima se odmah povela rasprava o povjerenje Enriqueu, ali Pjanić kaže kako o smjeni zasada nema ni govora.  „Trener ima povjerenje uprave i mislim da tako i treba. Morate ipak znati da je u Rimu veoma, veoma teško uspjeti, jer je pritisak užasan i uvijek vam neko nađe manu. Na upravi je veliki pritisak, posebno kada izgubite utakmicu, ali stoje čvrsto iza njega. Vjeruju da ima kapacitet i kvalitet da napravi nešto. Vidi se da možemo, da napredujemo iz dana u dan, moramo samo imati više sampopouzdanja da pobjeđujemo u utakmicama u kojima, realno, i trebamo pobjeđivati. Treba malo vremena, nije dobro uvijek kada ne ide kako neko očekuje mijenjati trenera. Trener je uvijek kriv kada ne ide, mada ja ne mislim da je Enrique glavni krivac što nam ne ide kako smo htjeli i kako možemo. Vidjet ćete, kada krene nova sezona, izgledaćemo skroz drugačije, puno puno bolje.“ Naslov će prvaka, kaže, vjerovatno odnijeti Milan, no njemu je ipak bilo najteže igrati protiv Juventusa. „Tada sam osjetio kako su oni solidni, čvrsti. Igraju i u odbrani i napadu, zajedno se brane i zajedno napadaju. Sjajna ekipa, ali mislim ipak da je Milan najkvalitetniji, ima veći kadar i veću mogućnost rotiranja igrača.“

SVI ME UDARAJU, ALI VAN BOMMEL JE NAJGORI...

U Italiji je Miralem Pjanić na svojoj koži osjetio i moć čuvenih italijanskih braniča, majstori za defanzivu i čuvanje rezultata, nacija koja je izmislila catenaccio u svakom timu ima igrača čija britkost nerijetko preraste u grubost. „Ufff, ima dosta ekipa sa igračima koji zaista tuku... Već posljednjih nekoliko utakmica osjetim kako me markiraju, kako posebno paze na mene, stavljaju igrača da pazi samo na mene. Ne znam, ne mogu sad izdvojiti nekoga posebnog, ne obraćam pažnju kada tuku ali me je, recimo, Mark Van Bommel baš dobro izmlatio. On je i provokator, udari i onda pita sjećam li se utakmice polufinala Lige prvaka, Lyon-Bayern, kada nas je Bayern pobijedio sa 3-0? Valjda je mislio da će me time iznervirati. Šta ćeš, takav je, voli provocirati, nervirati suparnika.“

13.03.2012.

TAJANSTVENI MILIONER IZ DERVENTE

 

                                       SEAD DIZDAREVIĆ, KRALJ OLIMPIJSKIH IGARA

 

 

Kada za dvije godine Skandinavci, Rusi, Australci ili Amerikanci požele pogledati utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu, karte za utakmice i turističke aranžmane moći će napravaiti isključivo preko američke kompanije Jet Set Sports. Ova je firma sa sjedištem u američkoj državi New Jersey već tri decenije ekskkluzivni distributer takozvanog hospitality paketa. Dakle, za desetak hiljada dolara dobijete VIP status koji uključuje i karte, prijevoz, smještaj u hotelima sa pet zvjezdica, vrhunsku hranu i zabave na kraju dana tokom Olimpijskih igara ili na ostalim velikim sportskim manifestacijama kakav je i nogometni Kup konfederacija koji se igra naredne godine. A na čelu te kompanije nalazi se Sead Dizdarević, milioner porijeklom iz BiH, koji već decenijama radi u Sjedinjenim Američkim Državama.

 

BOGATAŠ IZ POSAVINE

 

VIP status na zimskim ili ljetnjim Olimpijskim igrama nemoguće je dobiti ukoliko ne klopite ugovor sa kompanijom Seada Dizdarevića, kako ga nazivaju, olimpijskog conciergea, insajdera koji je godinama radio, ulažući milione dolara kako bi stekao monopol u ovom poslu. i postao službeni prodavač karata za olimpijske igre. Dvadeset i pet godina radio, kako tvrde aemrički mediji, ‘iza scene’ potežući moćne kontakte s olimpijskom elitom kako bi dobio službenu dozvolu za glavnog prodavača karata, ali i za ugovore za putničke aranžmane koje prodaje u Sjevernoj Americi, Evropi i drugim zemljama širom svijeta. Stoga danas zarađuje više od svih ostalih, iza svake Olimpijade njegov je bankovni račun bogatiji za nekoliko miliona dolara. Samozatajni Sead Dizdarević, koji se rijetko pojavljuje u javnosti i koji gotovo nikada ne daje intervjue medijima, rodom je iz Dervente. Kako je jednom prilikom kazao američkim novinarima, kada je imao dvadeset godina, napustio je vazduhoplovnu akademiju u Rajlovcu i otišao u Njemačku igrati nogomet. Godine 1972. otišao je u šoping u New York i ostao živjeti u Sjedinjenim Državama. „Pomislio sam, kako sjajna zemlja. Niko me nije pitao ko sam niti koje sam vjere.“ Dobio je posao avio-mehaničara u Newarku, u saveznoj državi New Jersey. Nedugo potom, otvara turističku agenciju koja je nudila usluge tadašnjim jugoslovenskim imigrantima. Posao je procvjetao iako se već tada, kako kaže Dizdarević, vidjelo da Jugoslavija puca po etničkim šavovima. „Mi Bosanci smo se smatrali neutralnima. Radili smo sa svima.“ Zahvaljujući dobrom poslovanju i vezama koje je već tada izgradio u Jugoslaviji, Dizdarević i njegova agencija, koja se tada zvala Jet Set Tours sklopila je ekskluzivni ugovor sa američkim Olimpijskim komitetom o prodaji karata i turističkih aranžmana za Olimpijske igre u Sarajevu. Više od pet hiljada Amerikanaca boravilo je u Dizdarevićevom aranžmanu u Sarajevu, a njegovi su klijenti, među ostalima, bili i novinari Sports Illustrateda, zatim bankari iz Merrill Lyncha, novinari i tehničari televizijske kuće ABC te članovi američkog olimpijskog tima. ”Nekoliko prvih dolara Dizdarević je zaradio upravo u Sarajevu”, pričala je američkim novinarima njegova dugogodišnja prijateljica i poslovna suradnica Dženita Pašić. Pašićeva je na sarajevskoj Olimpijadi bila zvanični najavljivač u takmičenjima za umjetničko klizanje, a zatim je radila i na TV Sarajevo, gdje je vodila dječiju emisiju Pogled. Kasnije radi u firmi ADP Dizajn koja se bavila izradom i prodajom proizvoda koji su simbolizirali ZOI, a nakon toga do pred sami rat, bila je menadžer prodaje za područje Centralne Evrope Samsungovih proizvoda u kompaniji Yugoslav-Korean Inc. Samsung televizore širom bivše Jugoslavije prodavao je upravo Dizdarević, koji je također sa General Motorsom prodavao američke automobile u bivšoj Jugoslaviji. „Bio je zahtjevan i ozbiljan poslovan čovjek“, opisala ga je Pašićeva koja je najprije radila u njegovoj firmi za prodaju elektronike, a kasnije postala i savjetnik u njegovoj firmi Jet Set Sports and CoSport. Početkom rata propada njegova kompanija za prodaju elektronike s kojom je imao cilj modernizirati zemlje bivše Jugoslavije. “Poznavajući Seada znala sam da on uvijek ima plan B. On je u rukavu uvijek imao skrivenih karata“, kazala je Pašićeva. Dizdarević se brzo snalazi i već 1994. godine za vrijeme Olimpijskih igara u Lillehammeru u Norveškoj pokreće kompaniju Global Sports Consultants. Obzirom da su u norveškom gradu bili popunjeni svi kapaciteti, Dizdarević ih odlučuje proširiti, te otvara vlastiti hotel. Već tada u Norveškoj počinje blisko surađivati sa čelnicima Olimpijskog komiteta BiH. U vrijeme igara otvara Bosansku kuću koja je bila sjedište svih aktivnosti naših olimpijaca, a dvije godine kasnije odigrao je veliku ulogu u odlasku sportista i članova OK BiH na Igre u Atlanti.

 

POMOĆ ZA BH. TIM

 

„Sjećam se Seada još iz vremena kada su održane Igre u Sarajevu“, priča nam Mustafa Demir, donedavno savjetnik u federalnom Ministarstvu sporta. „Sposoban i poslovan čovjek, doveo je veliku grupu Amerikanaca, pomagao u smještaju ekipe ABC-ja u hotelima na Ilidži. Od tada je ostao u kontaktima sa ljudima koji su kasnije formirali Olimpijski komitet BiH. Da nije bilo Seada, teško da bismo uopće i otputovali na tu Olimpijadu.“ Dizdarević je, naime, fantastično urađenim poslom u Sarajevu stekao veliko povjerenje dužnosnika američkog Olimpijskog komiteta, koji su mu prepustili organizaciju njihovih putovanja na buduće Olimpijade. Zahvaljujući Dizdarevićevim vezama i statusu koji je uživao u tamošnjim sportskim krugovima, američki Olimpijski komitet platio je jednomjesečni boravak i pripreme našim olimpijcima u Atlanti 1996. godine, a kasnije je isto tako plaćen boravak i učestvovanje članova paraolimpijskog tima na Igrama u Atlanti. Treba kazati kako je Dizdarević pomogao i prvi nastup u historii bh. olimpijaca, i to na Igrama u Barceloni 1992. godine. Kasnije se, zahvaljujući Sejdaliji Mustafiću, nekadašnjem generalnom sekretaru OK BiH, koji ga je navodno optuživao da je iskoristio bh. olimpijce za vlastitu promociju i zaradu, potpuno odmakao od Olimpijskog komiteta BiH. Dizdarević je moćan čovjek u svijetu sporta, pokazuje to način na koji, zapravo, funkcionira njegova kompanija. Tokom OI u Ateni osmislio je plutajuće hotele, luksuzne brodove za krstarenje u kojima su gosti obitavali, a brodovi su bili usidreni samo nekoliko minuta od mjesta gdje su održavane igre. Tokom Olimpijade u Pekingu, kada su svi hotelski kapaciteti bili popunjeni, nazvala ga je Lynn Robbroeckx, tajnica Lakshmi Mittala, vlasnika ArcelorMittala, koja mu je kazala kako očajnički traži osam karata za svog bossa koji želi prisustvovati ceremoniji otvaranja. Indijski magnat, četvrti na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi svijeta zaboravio je, kazala je tajnica, na vrijeme naći karte. Ista se stvar desila i četiri godine ranije kada se Mittal s jahtom pojavio u Atini no za njega nije bilo mjesta za sidrenje u doku. Dizdarević je sve sredio, no u Pekingu su stvari ile malo komplikovanije. Ipak, ne dovoljno komplikovano za čovjeka koji je, sređujući aranžmane za svoju kompaniju „preveslao“ cijeli Centralni komite KP Kine. Na kraju je Mittalovoj tajnici, kada je sve završio, poručio: „Recite svom šefu da me, ako se želi zabavljati tokom Igara u Londonu, nazove dvije godine ranije.“ U Pekingu je Jet Set Sport prodao više od 70 hilljada paketa, 50 hiljada više no na zimskim Igrama u Torinu 2006. godine. Zaradio je 130 milliona dolara. Koliko je moćan dovoljno govori činjenica da čak sponzori američkog Olimpijskog komiteta karte za Olimpijade kupuju preko njegove agencije. Način na koji posluje Dizdarevićeva agencija, u suštrini, je veoma jednostavan. Svaki nacionalni komitet za sebe zadržava distribuciju karata u svojoj zenmlji. No, u posljednjih nekoliko godina, veliki komiteti poput američkog, kanadskog, australskog ili nekoliko evropskih zemalja sav posao distribucije prepustili su Dizdareviću. Nakon što je takav ugovor potpisao sa američkim Komitetom, postao je jednostavno previše jak i previše moćan za konkurenciju kojoj ostaju samo mrvice.

 

UNIŠTENA KONKURENCIJA

 

Dizdarević se zbog monopoloa koji drži u ovom poslu nekoliko puta našao i u središtu velikih afera. Sve se dešavalo 1998. godine kada je MOK potresao skandal vezan za izbor grada domaćina zimske Olimpijade 2002. godine. Za domaćina je izabran Salt Lake City, a istraga je pokazala da su zvaničnici ovog grada potrošili nekoliko miliona dolara kako bi ubijedili članove MOK-a da glasaju u njihovu korist. Kada je istraga pokazala da su neki članovi primali gotovinu i poklone njih desetak je dalo ostavku, a u centru afere su se našli i David Johnson i Thomas Welch, protiv kojih je Dizdarević svjedočio u zamjenu za imunitet. Priznao je da je platio 130 hiljada dolara kako bi dobio poslove na toj Olimpijadi, no američki savezni istražitelji zbog njegovog svjedočenja u korist optužbe nisu podigli nikakvu optužnicu. Njegova firma je za vrijeme olimpijskih igara u Salt Lake Cityju zaradila sedam miliona dolara. Dizdarević je nešto kasnije ponovo bio upleten u još jednu aferu. Naime to je bilo za vrijeme olimpijskih igara u Sydneyu gdje vladina istraga pokazala da su dužnosnici olimpijskog komiteta sačuvali nekoliko premium ulaznica za bogate pokrovitelje, uprkos velikoj potražnji za kartama. Ipak, uprkos brojnim aferama u kojima se našao Dizdarević nikada nije bivao optužen. Recite svom šedfu da nme, ako se želi zabavljati tokom Igara u Londonu, nazove dvije godine ranije.“ Rijetke trenutke odmora ovaj radoholičar provodi uživajuću u svojoj najvećioj strasti-lovu. U njegovoj kancelarioji koja se nalazi u sjedištu Jet Set Sportsa, u staroj vili u New Jersey, okačene su velike slonovske kljove, kao i preparirani medvjed. Najviše je, ipak, ponosan na lava i leoparda koje prepoarine drži u svom domu.

 

 

 

 

09.03.2012.

GLADNE NOGOMETNE GODINE

 

 

                               OBEĆANA ZEMLJA KAZAHSTAN         

 

 

Iako će to poznavateljima nogometnih prilika u BiH zvučati poprilično nevjerojatno, nedavno istraživanje švicarskog Instituta za fudbalsku demografiju CIES pokazalo je kako je Bosna i Hercegovina, sa 88 nogometaša, četrnaesta zemlja u svijetu kada je u pitanju broj profesionalnih nogometaša koji imaju ugovore sa nekim od inozemnih klubova. Tako je nogomet postao jedna od većih izvoznih grana zemlje čija je ekonomija već odavno na koljenima. Istraživanje je pokazalo i kako je nogomet jedna od rijetkih djelatnosti koja je konkurentna u svijetu bez obzira na loš učinak klubova a donekle i reprezentacija zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Prošle godine NS BiH je izdao dozvole za čak 354 nogometaša koji su otišli igrati nogomet u inozemstvo. Malo je, međutim, onih koji svoju karijeru nastavljaju u nekim od bogatih klubova zapadne Evrope, u najpoznatijim i najjačim ligama svijeta. Bh. nogometaši u proteklih dvije-tri godine nisu više nimalo probirljivi. Zahvaljujući recesiji koja je vlasnike klubova natjerala da dobro promisle prije no što potroše makar i jedan euro, upućuju se i u donedavno egzotične zemlje na Bliskom ili Dalekom istoku kakve su Malezija, Vijetnam, Singapur... Odnedavno, jedna od najprimamljivijih destinacija je i Kazahstan, država bogata naftom, koja je nezavisnot stekla početkom '90-ih, raspadom bivšeg Sovjetskog saveza. „Najljepše iskustvo iz Kazahstana je uglavnom odličan ugovor”, objasnio je razloge zbog kojih je u ovoj zemlji igrao nogomet u nedavnom intervjuu za portal sarajevo-x, pojačanje Željezničara Samir Bekrić, doskorašnji igrač kazahstanskog Tobola.

 

MALETIĆ, TRIVUNOVIĆ, DŽIDIĆ...

 

Iduće sezone u kazahstanskim klubovima igrat će desetak nogometaša iz BiH. Najzvučnije ime svakako je reprezentativac BiH, Darko Maletić, koji već godinu dana igra u Aktobeu, jednom od najboljih i najbogatijih tamošnjih klubova. U zimskom prelaznom roku ugovor sa Zhetsyuom potpisao je i nekadašnji reprezentativac, bivši igrač banjalučkog Borca i Sarajeva, Vule Trivunović. Iako kazahstan uglavnom pokrivaju nogometni menadžeri iz Srbije, i nekolicina bh. agenata može se pohvaliti dobrim polosvnim supjesima na ovom tržištu. Igrače iz BiH u Kazahstan vode menadžeri Edo Kurtagić i Ado Husarić, a njima se u posljednje vrijeme pridružio i Vojislav Dragović, Beograđanin koji je prije nekoliko godina bio golman Sarajeva i u bh. glavnom gradu je i počeo menadžerskui karijeru. Ugovori su, kako saznajemo, daleko unosniji nego u BiH pa nogometaši sa ovih prostora zarađuju oko 150 hiljada dolara godišnje, što je i više nego respektabilna svota novaca. „U zadnjih smo par utakmica prošlog prvenstva ispali iz borbe za naslov, pa je moglo i bolje, ali konstantno igram. Potpisao sam na godinu i pol dana, a tamo sam otišao zbog financijske ponude koju nisam mogao odbiti. Možda kazahstanski nogomet baš i nije praćen, ali oni dosta ulažu, nije isključeno da se u dogledno vrijeme dignu i dožive ekspanziju poput Rusa“, tvrdi Darko Maletić, koji je pristojnu karijeru gradio u Borcu, beogradskom Partizanu, bečkom Rapidu i nekoliko ruskih timova. „Gotovo da i ne postoji razlika u kvaliteti između bosanskog i kazahstanskog nogometa. Kvalitet prvenstva je otprilike podjednak, no u Kazahstanu ima više novaca. Kazahstan ima, također, mnogo talentiranih igrača i zaista se igra beskompromisno. Mnogo Kazahstanaca bi bez problema moglo igrati u bosanskim timovima.“ Prije no što će bh. nogometaši otkriti Kazahstan, ova je zemlja već postala meka za brojne srbijanske nogometaše, koji svake godine u velikom broju pojačaju tamošnje klubove. Tridesetak srbijanskih igrača je u kazahstanskim klubovima, a u ovoj je zemlji i nekoliko poznatijih srbijanskih trenera kakvi su Ljubiša Tumbaković ili Ljupko Petrović, koji je beogradsku Crvenu Zvezdu 1991. godine doveo do naslova prvaka Evrope. „Imam odavno prijatelja koji je novinar u Kazahstanu i zvao me je u poslednje vreme često da dođem tamo da radim. On je bio ta prva spona, koji je dogovorio sastanak sa čelnicima kluba. Taraz važi za rasadnik najvećih talenata u Kazahstanu, pa će moj zadatak biti da od tih mladih igrača napravim uzdanice za veliku scenu. Pošto se prvenstvo deli na pola na grupu koja ide u doigravanje i onu koja ide u borbu za opstanak, zadatak mi je da se izborim da budemo u tih prvih šest”, objasnio je Petrović razloge odlaska u kazahstanski Taraz u kojem će naredne sezone trenirati nekadašnjeg mladog reprezentativca BiH, Banjolučanina Damira Memiševića kao i bivšeg igrača mostarskog Veleža, Asima Škaljića. Memišević kaže kako su ugovori ali i uslovi za igranje u ovoj zemlji iz godine u godinu sve bliži onima kakvi su na zapadu Evrope. Astana i Alma Ata imaju stadione koji ni po čemu ne zaostaju za evropskim. I ostali su pristojni jer se ovdje teži stvaranju što boljih uslova, a slična je situacija i u okolnim državama“

 

NOGOMET NA 44 STEPENA CELZIJA

 

U Kazahstanu će naredne sezone, pored Maletića, Trivunovića, Memiševića ili Škaljića igrati i Bojan Trkulja, zatim Gradimir Crnogorac, Nikola Vasiljević, Dušan Petronijević... Zasada je najuspješniji Zeničanin Aldin Džidić. Nekadašnji igrač Čelika prošle je sezone osvojio sa svojim Shahterom iz Karagande, naslov kazahstanskog prvaka. Ovaj je 29-godišnji stoper, kapiten Shahtera, proglašen i za najboljeg inozemnog nogometaša lige. „U Kazahstanu liga broji 12 klubova i prvo se igra liga sistem, a zatim prvih šest ekipa igra razigravanje za prvaka. Bodovi osvojeni u ligi dijele se s dva i prenose u drugi dio sezone“, pojašnjava sistem takmičenja Džidićev suigrač Nikola Vasiljević, nekadašnji prvotimac Modriče i Zvijezde iz Gradačca, dodajući kako se kazahstansko prvenstvo, bez pauze, igra od početka marta do kraja oktobra. „U Kazahstanu se mnogo ulaže u fudbal, pa klub za koji ja nastupam ima budžet od jedanaest miliona dolara. Svi klubovi koji su se plasirali u Ligu za prvaka imaju ogroman budžet, koji je nepojmljiv za naše prostore, pa zbog toga sve više naših igrača odlazi u Kazahstan. Liga je jača u odnosu na BiH, dok su igrači fizički spremniji. Kazahstanci vole fudbal, pa su stadioni puni, dok poslije utakmice u redovima čekaju da se fotografišu i uzmu autograme“, tvrdi stoper koji je zabilježio i nekoliko nastupa za reprezentaciju BiH. Dodaje kako u Karagandi, u kojoj živi, ima više od milion stanovnika, a zbog gužvi u saobraćaju najčešće putuje taksijem. „Jedini problem predstavljaju vrućine u ljetnim mjesecima. Tako smo utakmicu protiv Irtysha igrali na temperaturi od 44 stepena.“ Kazahstan je relativno kasno, tek 2002. godine, aplicirao za punopravno članstvo u UEFA-i. Aplicirali su kasno da igraju u kvalifikacijama za EURO 2004. godine, no našli su svoje mjesto u kvalifikacijskoj grupi za odlazak na SP u Njemačkoj dvije godine kasnije. Kairat Alma-Ata (koji se sada zove Almaty) osvojio je pet naslova prvaka u vrijeme dok je Kazahstan bio dio Sovjetskog saveza i veze sa Rusijom i ostalim bivšim sovjetskim republikama su ostale čvrste. Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP 1998. i 2002. godine, kada su igrali u Azijskoj zoni, odlučili su se za logičan korak - aplikaciju za članstvo u UEFA. Jednostavno, znali su da će njihov nogomet moći napredovati ako reprezentacija igra protiv zemalja kakve su Rusija, Italija i Njemačka, reprezentacijama koje su svakako atraktivnije od Bhutana ili Maldiva. Kazahstan je bogata zemlja u kojoj je prvi „demokratski“ predsjednik Nursultan Nazarbayev uveo parlamentarni sistem koji demokarciju sadrži samo u svom imenu. Deveta po veličini zemlja svijeta posjeduje skoro četiri procenta svjetskih zaliha nafte a izvoz roba iz ove zemlje je od liberalizacije tržišta porastao za 24 procenta. Izvoz nafte donio je režimu u Astani i relativnu stabilnost a državi dobre veze kako sa Rusijom, tako i sa Kinom i Sjedinjenim Državama. Ubrzana je izgradnja tamošnjih gradova koji sa svojim neboderima sve više liče na zapadne metropole, a bruto nacionalni dohodak svakodnevno raste. Kazahstan sebe jasno vidi kao dio Evrope i članstvo u UEFA-i je bio vitalni dio tog procesa. Reprezentacija se u dva kvalifikacijska ciklusa u azijskoj zoni takmičila za odlazak na Svjetska prvenstva. Rezultati i nisu bili tako loši. Pobijedili su Irak u Bagdadu 2-1 i kod kuće 3-1 što je veliko dostignuće obzirom da su Iračani regionalna nogometna sila. Nažalost, u kvalifikacijama za odlazak na SP 2002. godine, ostali su bez plasmana zbog lošije gol razlike. Kada su postali dio UEFA-e, napravili su najveće iznenađenje u svojoj historiji. U kvalifikacijama za EURO 2008. pobijedili su Srbiju, no kasnije su zaredali sa lošim rezultatima, ubilježivši tek dvije pobjede nad slabašnom Andorom a poraz 5-1 od Bjelorusije pokazao je koliko, zapravo, kaskaju za ostalim bivšim sovjetskim republikama. Nisu pomogli niti inozemni selektori poput Arno Pijpersa ili Bernda Storcka ili relativno poznati igrači kakvi su Sergei Karimov, napadač Sergei Ostapenko ili Nijemac Heinrich Schmidtgal. Ništa bolja situacija nije ni kada su u pitanju uspjesi kazahstanskih klubova. Oni svoje međunarodne avanture, baš kao uostalom i timovi iz BiH, završavaju uglavnom u pretkolima Lige prvaka ili Europa lige. Aktobe Darka Maletića je dva puta dogurao do trećeg pretkola, no oba je puta bio lošiji od izraelskih timova. Najteži poraz je onaj Astane iz 2007. godine, kada se ova ekipa, ukupnim porazom od 10-2 protiv norveškog Rosenborga, oprostila od Evrope .

 

 

 

 

Nedim Hasić - Del Haske
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

e-mail adresa
bordoboja@yahoo.com

moji omiljeni linkovi
www.guardian.co.uk
www.hordezla.org
www.slobodna-bosna.ba

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
209259

Powered by Blogger.ba