beats by dre cheap

ČUDESNA HISTORIJA BH. SPORTA


                                             „U Sarajevu su gostovali madridski Real, londonski Arsenal, milanski Inter a KK Bosna je bila prvak Evrope; danas je NS BiH suspendovan, a nekadašnji košarkaški gigant gubi utakmice od Čapljine!“

 

Kada je žrijeb pretkola Europa lige prije godinu i pol dana Sarajevu dodijelio Helsinborg, Drago Moldovan je bio ubijeđen kako je tu švedsku nogometnu ekipu već jednom gledao u Sarajevu. Konsultirao se sa prijateljima, „kopao“ po internetu, no svi su mu govorili kako ga sjećanje vara, kako klub u kojem je karijeru okončao Henrik Larsson, vjerovatno najbolji švedski nogometaš u posljednjih dvadeset godina, nikada nije gostovao u bh. prijestolnici. Nekoliko sati preturanja po arhivi i požutjelim novinskim člancima kasnije, Drago je našao dokument koji je kazao kako je imao pravo. „Cijelo veče sam razmišljao, mislio sam da se varam, no znam da sam ih nekada davno gledao u Sarajevu“, sjeća se Moldovan, koji ove godine obilježava rijedak jubilej, pedeset godina izvještavanja sa bh. sportskih terena. „Bilo je to 1948. godine. Helsinborg je igrao prijateljsku utakmicu protiv Sarajeva na tadašnjem stadionu 6. april. Bilo je to igralište na kojem se sada, otprilike, nalazi nova zgrada ambasade SAD. Sarajevo je pobijedilo 2-0, a tu sam utakmicu gledao kao osmogodišnjak.“

 

PRGAVI GEORGE BEST

 

Sve je počelo prije pola stoljeća kada je Drago počeo raditi u tadašnjoj grupaciji zagrebačkog Vjesnika koja je, između ostalih izdanja, štampala i Sportske novosti. „Prvi moj pravi zadatak bilo je praćenje nogometaša tadašnjeg Famosa iz Hrasnice, koji je bio odlična ekipa. Glupo je to porediti, ali tadašnji bi se Famos prošetao kroz ovo što danas zovemo našom Premijer ligom, priča Moldovan. „Sjećam se kao danas 1969. godine, Druge lige Zapad, kada je Famos igrao kvalifikacije sa Zagrebom za ulazak u Prvu saveznu ligu. Bilo je to odlično prvenstvo, u ligi Zapad igrali su još zagrebačka Lokomotiva, Trešnjevka, BSK iz Slavonskog Broda, Zadar, Šibenik... Iz te su lige kasnije u velike klubove otišli igrači poput Krasnodara Rore, Pere Nadoveze... U Famosu su igrali Refik Muftić, Idriz Hošić, Savo Ekmečić, Rade Lučić... Taj Lučić, zvali su ga Šeki, bio je igrač za najveće klubove Jugoslavije i Evrope. Trebao je ići vani, ali mu je neko u Slavonskom Brodu slomio nogu i tako je i okončao karijeru.“ Bilo kome ko je upoznat sa današnjim tiražima novina na prostorima bivše Jugoslavije zazvučat će kao naučna fantastika da su se Sportske novosti štampale i prodavale u skoro 200 hiljada primjeraka. No, bila su to drugačija vremena. Zemlja koja je kao na traci proizvodila evropske i svjetske prvake ulagala je bogatstvo u sport i imala klubove koji su svega nekoliko godina po okončanju Drugog svjetskog rata, svojim kvalitetom odmah pisali sportsku historiju Evrope. Za takav status bh. klubova uveliko su bili zaslužni direktori velikih kompanija koji su nesebično ulagali u sport. Pokojni je Emerik Blum KK Bosnu vezao za Energoinvest, slično je razmišljao i Mile Perković, tadašnji prvi čovjek Šipada, ali i tadašnji istaknuti političari poput Rate Dugonjića, člana CK KPJ i Predsjedništva SFRJ... „Nekoliko je događaja obilježilo historiju sporta u našoj zemlji, a u isto vrijeme i moju karijeru“, sjeća se Moldovan. „Svakako je najveća radost bila izvještavati iz Grenoblea 1979. godine, kada je Bosna postala prvak Evrope. Ali moram reći da sam imao tu privilegiju i čast od prvog dana pratiti jednu fantastičnu generaciju nogometaša Sarajeva koji su 1967. godine donijeli prvu titulu prvaka Jugoslavije u Sarajevo. Bilo je to prvi put da jedna ekipa mimo nekadašnje velike četvorke, dakle, pored Crvene Zvezde, Dinama, Hajduka i Partizana, postane najbolja u državi. Ta titula nije nimalo slučajno došla u BiH, jer su tadašnji igrači Sarajeva, osim što su bili vanserijski nogometaši, bili i izvanredni ljudi. Bajić, Antić, Muzurović, Fazlagić, Musemić... su bili gospoda na terenu.“ Moldovan tvrdi da bi, da nije bilo prevare sa papirićima na kojima je bilo ispisano ime grada domaćina, Sarajevo te godine sasvim sigurno osvojilo i Kup Maršala Tita. „To je ona čuvena priča o izvlačenju imena grada u kojem će se igrati utakmica, kada su u Hajduku na obje ceduljice napisali Split. Predstavnik Sarajeva, čini mi se da se prezivao Šehović, izvukao je ceduljicu, pročitao Split i čestitao ljudima iz Hajduka bez da je porovjerio šta piše na drugoj cedulji. Jednostavno, vjerovao je da neće biti prevare, a bilo je itekako. Sarajevo je tada izgubilo tu finalnu utakmicu, kako zbog gostujućeg terena, ali i zbog umora jer su nekoliko dana ranije imali tešku prvenstvenu utakmicu“ U novembru 1967. godine svjedočio je čuvenim utakmicama Sarajeva i Manchester Uniteda. U Sarajevu je igrano bez golova, a takmičenje su nastavili Englezi pobjedom od 2-1. „Ono što je meni i danas ostalo u sjećanju je nevjerovatna prgavost Georgea Besta. Nesporno veliki igrač, ali je na toj utakmici pokazao kako zna igrati prljavo. Refik Muftić je zaustavio jedan napad Manchestera i Best je ostao ležati na zemlji. Muftić mu je prišao i dao mu ruku da se podigne, a Best ga je sa zemlje udario šakom u lice. Skoro da mu je slomio vilicu. Muftić je bio bijesan nakon utakmice, a Best je dolazio i u svlačionicu da se razračuna sa njim. Nije mu to bilo pametno, jer bi ga Refik, obzirom na njegovu snagu i konstituciju, pomeo.“

 

„ŽELJO“ PROTIV „INTERA“, „SARAJEVO“ S „REALOM“

 

Decenijama je Sarajevo, sjeća se Moldovan, bilo sportski centar nekadašnje Jugoslavije. Košarkaši i odbojkaši Bosne, košarkašice i rukometaši Željezničara... svi su oni osvajali naslove prvaka tadašnje države. „No, tada su se već počeli vrtiti veliki novci u sportu i bilo je teško na okupu držati igrače koje su htjeli drugi timovi. Recimo, Fahrija Dautbegović je iz Kaknja došao u Sarajevo i potpisao predugovor sa Željezničarom. Kada se vraćao kući, doslovce su ga na putu presreli čelnici zagrebačkog Dinama, kako se ono kaže, 'premuntali' su ga i Faćo je otišao u Zagreb da bi postao jedan od najvećih golmana Dinama svih vremena.“ Nije nimalo čudno što su zbog takvih sportaša i klubova u Sarajevu gostovali neki od najvećih timova svijeta. Sarajevo je, osim te prve utakmice protiv Helsinborga, igralo i protiv reprezentacija Rumunije i SSSR-a, sa brazilskim Palmeirasom i argentinskim Independienteom, remiziralo 2-2 sa madridskim Realom 1972. godine. Iste je godine na Koševu gostovao i urugvajski Nacional, lisabonski Sporting, engleski West Bromwich i nijednu od tih utakmica Sarajevo nije izgubilo. Na drugoj strani grada, na Željinu su Grbavicu dolazili londonski Arsenal („Bilo je to 1976. godine, na otvaranju renoviranog stadiona. Bilo je 1-1.“), francuska Nica, brazilski Fluminense. Veliki gost na proslavi pedesetog rođendana kluba bio je milanski Inter. Želju je tada, koji je s Interom odigrao 3-3, pojačao Dragan Džajić. U Sarajevu je protiv Željezničara, 1969. godine, igrao i brazilski Santos s Peleom te Sao Paolo a u obje je utakmice rezultat bio 1-1. „Znaš, sada kada nam je Savez suspendovan a liga nikakva ljudima to možda zvuči čudno, no svim je tim klubovima bila čast doći igrati utakmicu u Bosni. Mi smo tada zaista bili dio Evrope, dobili smo Olimpijadu, gradili terene i stadione. Sport je bio temeljni dio tadašnjeg sistema, a danas je sve drugačije. Sve je palo na pleća nekolicine ljudi koji zbog entuzijazma rade u sportu ili ga finasiraju oni koji su se na čudan način domogli novca pa sada tako 'peglaju' svoju biografiju. Sport je mimo svih zakonskih tokova i zato jedva preživljava“, kaže Moldovan, dodajući kako su sportaši tada bili prije svega 'raja' a tek onda zvijezde. „Uvijek se sjetim pokojnog Svetozara Vujovića. To je jedan od najznačajnijih ljudi u našem sportu. Igrao se derbi Sarajevo-Željezničar i Boško Janković ga je pretrčavao kako je htio. Sveto je isto veče nakon utakmice okončao karijeru. Pitao sam ga zašto, a on mi je rekao: 'Kada ga ne mogu stići i bez faula zaustaviti, nema više svrhe da igram i zauzimam mjesto nekome ko to može.' Ili recimo Mišo Smajlović i Ivica Osim, s kojima sam išao u gimnaziju. S Mišom sam bio u klupi, Ivica je bio generacija iza nas i bio je genije za matematiku. Švabo bi postao to što je danas i da nije bio sportaš, uspio bi u bilo čemu čime se bavio.“ U godinama nakon rata Drago je za SN ispratio sve utakmice nogometne, košarkaške i ostalih utakmica reprezentacije. I danas je oko terena, ali polako svoj posao prepušta mlađima. No, listajući novine, nerijetko se iznenadi i iznervira kada ljudi olako napišu stvari koje bi morali znati, koje predtavljaju historiju sporta ove zemlje. „Neki dan sam pročitao kako je Muhamed Mujić, napadač Veleža, prvi igrač iz BiH koji je zaigrao za reprezentaciju Jugoslavije. Sjajan igrač, ali netočan podatak. Prvi je naš reprezentativac bio Željin Ilijas Pašić, koji je 1954. godine igrao za Jugoslaviju u utakmici protiv Turske. Bila je to generacija sa Bobekom, Zebecom... a Ilijas je dao jedan gol u pobjedi Jugoslavije od 4-1 na Koševu. I na toj sam utakmici bio.“

Nedim Hasić - Del Haske
http://delhaske.blogger.ba
13/06/2011 13:25