beats by dre cheap

IN MEMORIAM Josip Katalinski Škija 1948-2011


 

 

Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od svojih najvećih nogometaša. Tuguje i Nica, čuvena Rivijera je izgubila igrača čije je ime ostalo debelo portcrtano u analima francuskog nogometa. Karijeru je počeo u ilidžanskom Igmanu odakle je otišao u Željezničar za kojeg je od 1965. do 1975. godine odigrao više od 350 utakmica i postigao više od stotinu golova. Sa Željom je (Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo, Deraković) 1972. godine osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Na OI u Minhenu 1972. igrao za reprezentaciju Jugoslavije, a 1974. je proglašen za najboljeg nogometaša države. Za Jugoslaviju je odigrao 41 meč i dao deset golova. Wald stadion u Frankfurtu i 13. februar 1974. godine mitsko je mjesto nogometne historije Jugoslavije jer je na njemu Škija u čuvenoj majstorici postigao gol kojim je Jugoslavija otišla na SP. Od reprezentacije se oprostio 8. maja 1877. u Zagrebu, u porazu od Rumunije 0-2 u kvalifikacijama za SP. Zanimljivo je da je u televizijskom filmu Simha, snimljenom 1975. godine po istoimenoj pripovjetci Isaka Samokovlije, igrao sporednu ulogu limara Lijača. Katalinski je bio 27-godišnjak kada je iz sarajevskog Željezničara otišao u Nicu. Tamo ga je doveo tadašnji trener Vlatko Marković, danas predjednik NS Hrvatske pa je Škija uz Partizanovog Nenada Bjekovića, postao dio jugoslovenskog trojca koji je obilježio klupsku historiju. U 102 utakmice koliko je odigrao za Nicu postigao je i 28 golova, golemo za obrambenog igrača. Njegovu je francusku igračku priču okončala teška povreda koljena. Ostavio se nogometa, otvorio hotel u kojem su uvijek besplatno boravili sunarodnjaci koje je znao ugostiti samo da bi sa njima razmijenio koju rečenicu. Četiri godine kasnije, preselio je u Frejus gdje je vodio hotel i restoran. Početkom ’90-ih godina prošlog stoljeća vratio se u Sarajevo. U Francuskoj mu je ostala živjeti supruga, sin Adrian, rukometaš i kćerka Laura. Škijin je život, nažalost, bio obilježen porodičnim tragedijama. Život ga, jednostavno, nikada nije mazio. Nakon razvoda od supruge, vratio se u Sarajevo. Kada je počela opsada, četnici su mu na Ilidži brutalno masakrirali brata. Prije šest godina izgubio je kćerku Lauru koja je doživjela srčani udar i pala u duboku komu. Bila je prikopčana na aparate, ljekari su porodici rekli da je stanje izuzetno teško. Nažalost, doživjela je i drugi srčani, a potom i moždani udar, što je i dovelo do smrti. Sahranjena je u Tulonu. Francuzi kažu kako je on evoluirao ulogu libera u modernom nogometu. Kažu kako ju je doveo do savršenstva.  Sjećaju se i da je volio cigarete, posebice Saratogu, jaku kafu, karte za tarot i vožnju u svom Mercedesu. U politiku se nikada nije miješao sve dok se na izborima 2000. godine nie odlučio pridružiti Novoj hrvatskoj inicijativi i postati kandidat za federalni Parlament. „Sjećam se i davnih sedamdesetih godina kada mi je čak i Tito rekao kako ne moram biti član Saveza komunista Jugoslavije. Bio sam sa njim u Bugojnu kada je on tamo došao jednom prilikom u lov, dugo smo razgovarali i ponosan sam što mi je on to dopustio. Bio sam apsolutno apolitičan čovjek sve do unazad nekoliko godina. Vidio sam šta se dešava sa narodom, jednostavno, ove tri stranke koje danas vladaju iskoristile su narod i odbacile ga kao potrošenu krpu. Ostavili su nas u katastrofalno teškoj situaciji, bez ikakve nade. Rekao sam sebi: Škija, moraš se aktivirati, ideš se boriti za ovaj narod. Meni ne treba ništa, situiran sam a i već sam i čovjek u godinama, ali treba mojim prijateljima, mladim ljudima diljem BiH“, pričao je tada u razgovoru za Slobodnu Bosnu. Posljednjih godina radio je u Nogometnom savezu BiH kao koordinator za omladinski nogomet. Teška bolest, rak pluća s kojim se borio četiri godine, uspjela je u onome što nikome nije, uspjela ga je odvojiti definitivno od nogometnog terena koji je u svakom smislu bio Škijin život. Posljednjih nedjelja je bio loše, rano ujutro prošlog četvrtka izgubio je posljednju bitku. Otišao je sjajan nogometaš, veliki čovjek, raja u jedinom pravom smislu te riječi. Šutirao je svoj posljednji „slobodnjak“, ugasio svoju posljednju Saratogu. Ali će ostati upamćena pjesma navijača Nice, Katalinski sortit son canon i čuveno Rokaj Katalinski...

 

Nedim Hasić - Del Haske
http://delhaske.blogger.ba
28/06/2011 14:14