beats by dre cheap

ŠPANAC U SNIJEGU

 


 

 

U bh. nogometnoj ligi proteklih petnaestak godina igrali su Kamerunci, Argentinci, Panamci, Brazilci... No, po prvi put u historiji ovdašnjeg nogometa u jednom od klubova igrat će i Španjolac. Riječ je, naime, o 22-godišnjem Fernandu Arrieru Garciji, Madrižaninu s nadimkom Cuqui, koji je ove nedjelje potpisao jednogodišnji ugovor sa sarajevskim Olimpicom. Rođen u španskoj prijestolnici, a izdanak čuvene Barcelonine La Masije, najbolje nogometne škole na svijetu u kojoj se stvaraju čarobnjaci ove igre. „Mislim da smo u Cuquiju dobili pojačanje. Iako je tu tek nekoliko dana, već nakon prvih treninga se vidi kako je školovan nogometaš, zna igrati nogomet. Još je uvijek umoran, jer je dugo putovao, pomalo je i nespreman, no siguran sam da će do početka prvenstva biti u pravoj formi“, kaže trener Olimpica, Nedim Jusufbegović. “Iznenadilo me je koliko je hladno u Sarajevu. Dočekao me je snijeg, puno snijega, zapravio. Klima je mnogo drugačija od onoga na što sam navikao u Barceloni”, kazao nam je Garcia nakon prvog treninga kojeg je obavio sa svojim novim suigračima. “No, dobro, naviknut ću se i na to za nekoliko dana. Nisam još uvijek mnogo toga vidio u Sarajevu, tek upoznajem grad i zemlju, ali prvi utisci su lijepi i mislim da ću se brzo naviknuti na život u Sarajevu.”

 

DIJETE LA MASIJE

 

Fernando je rođen u Madridu, no nogometno se školovao u čuvenoj La Masiji, čiji su ga skauti, kao 12-godišnjaka, primijetili na jednom nogometnom turniru. Skoro hiljadu dječaka, među njima Lionel Messi, Cesc Fabregas, Andres Iniesta ili Gerard Pique, provelo je svoje tinejdžerske godine odrastajući u La Masiji otkako je ova kuća u sjenci stadiona Camp Nou 1979. godine pretvorena u tvornicu briljantnih nogometaša. Sedamdeset stalnih uposlenika svakodnevno brine o 75 dječaka uzrasta između 11 i 18 godina. Među uposlenima su treneri, doktori, nutricionisti, kuhari, psiholozi i fizioterapeuti. Pažnje nikome ne nedostaje ovdje, jer osim što žele stvoriti buduće nogometne zvijezde, u La Masiji žele i obrazovane mladiće koji neće ostati na ulici ukoliko ne uspiju u svijetu profesionalnog nogometa. I uspijeva im. Holanđanin Johan Cruyff, u vrijeme dok je bio trener Barcelone, od 1988. do 1996. godine, izgradio je svoj Dream Team temeljen na igračima koji su izašli iz La Masije. Danas je Pep Guardiola trener kluba u kojem okosnicu također čine nogometaši iz ove kuće. „Za mene, La Masia je sve“, priča Fernando. „Živjeti i trenirati u La Masiji je veliko iskustvo, najveće i nešto najbolje što sam doživio. Kada sam stigao, bio sam još dijete, a mnogo sam naučio. Igrati za Barcelonu ne znači samo učiti kako se igra nogomet. To je mnogo više samo od igre. Tamo vas uče, spremaju za život i za sve ono što on sa sobom nosi. La Masija znači edukaciju, znači usmjeravanje, prihvatanje najvažnijih životnih vrijednosti. Ali u isto vrijeme se uči igrati nogomet koji svi danas znaju i kakav svi žele igrati.“ Ono što La Masiju izdvaja od ostalih škola sličnog tipa jeste da roditelji čija su djeca odabrana za školovanje ne plaćaju niti eura za to. Time se daje prilika siromašnim porodicama da svoje dječake, ukoliko su dovoljno talentirani, pošalju u Barcelonu. „Svake godine u nju stigne mnogo dječaka, mladića koji su daleko od kuće i zato se La Masija pretvara u naš drugi dom a veze koje tu nastaju su neraskidive“, pojašnjava Fernando. „Povezanost igrača se vidi i kada se igra nogomet, znači, nije u pitanuu samo to da smo suigrači, svi smo mi prijatelji, dio smo veklike porodice i to se zaista vidi na terenu.“ Godišnji budžet škole je oko šest miliona eura, što je sitnica u odnosu na vrijednost konačnog proizvoda. Većina učitelja su prosvjetari uposleni u školama van ove akademije u koje dječaci putuju svakoga dana. Sve je to dio plana po kojem ih u Barceloni žele držati pod kontrolom do vremena kada im počinje trening. „Živio sam i učio u La Masiji sedam godina. Ta je činjenica za mene nevjerovatno važna, to što sam bio dio najveće i najbolje nogometne škole na svijetu“, kaže Fernando. „Kada pogledate sa strane, učinit će vasm se da je to samo jedna obična kuća, ne mnogo drugačija od onih koje viđam po Sarajevu. Međutim, La Masija nije samo kuća. Ona je mnogo, mnogo više od toga. Posebno mjesto.“ Nekoliko mladića koji su živjeli u La Masiji su se probili u prvi tim, uključujući Amora, zatim današnjeg trofejnog trenera Guardiolu, pa Sergija, De la Penu, ali i današnjeg kapitena Barcelone Puyola, pa Xavia, Reinu, Victora Valdesa, Gabrija i Lionela Messija, kao i veliki broj igrača koji igraju u ostalim španskim klubovima. „U mojoj generaciji je bilo dosta dječaka koji su kasnije postali važni igrači za Barcelonu kao što su Bojan Krkić, Fran Merida, Jonathan Dos Santos, Thiago Alcantara... Svi smo mi jedna velika porodica, tako da sam i dalje u kontaktu sa Dos Santosom ili Andresom Iniestom“, dodaje Fernando.

 

OLIMPIC JE ATRAKTIVAN KLUB         

 

No, dani u La Masiji su iza Fernanda. Njegova se generacija rasula po Evropi. Krkić je suigrač Miralema Pjanića u Romi, Fran Merida je u madridskom Atleticu a Fernando je, nakon igranja u poljskom Widzew Lodzu i španskom Villarealu, porsedstvom slovenačke menadžerske agencije, a na nagovor svog suigrača iz Poljske, Velibora Đurića, stigao je u Sarajevo. „Naravno, bosanska liga nije na tako visokom nivou kakva je ona u Španiji ili u Engleskoj, dakle ne igra se onako kao u najboljim ligama svijeta, ali mislim kako je prilično atraktivna“, kaže, kada smo ga pitali kako to da se odlučio doći u ligu koja je, objekktivno, među lošijim u Evropi. „Naravno, porodica je htjela da budemo blizu, da ostanem u Španiji i da pokušam tu naći klub. Svakako da bi i za mene bilo bolje da igram u svojoj zemlji, ali kada sam počeo trenirati bnogomet, izabrao sam put profesionalca i ne odbijam ponude za igranje koje su atraktivne. Ponuda Olimpica je za mene bila atraktivna, zanimljiva i zato sam odlučio doći u Bosnu. Moja porodica se pomirila sa tom odlukom, zadovoljni su mojim izborom i nemam s te strane nikakvih problema. Ono što me je najviše privuklo ovdje je ambiciozan projekat Olimpica koji grade ljudi u klubu.“ Cuqui je peto pojačanje Olimpica u zimskoj pauzi, svakako, uz Miloša Đorđevića iz beogradskog Partizana i najzvučnije. Olimpic je za mene veoma primamljiva opcija. Želim pomoći ekipi, želim sa njima ostvariti evropske ambicije koje imaju ljudi u klubu. Nadam se da ćemo u tome uspjeti ove godine ali i naredne szone. Igrati u evropskim Kupovima je moj glavni cilj, zbog toga sam i stigao ovdje.“ I prije dolaska u BiH znao je dosta o sportašima iz naše zemlje, posebice o onima koji su svoje karijere gradili u njegovoj domovini. „U Španiji, naravno, znamo za igrače iz Bosne. Za sve njih ali i za nas Špance ključna referenca je svakako Meho Kodro. Mislim da je to najpoznatiji bosanac koji je igrao u španskoj ligi“, kaže Fernando, dodajući: „U Španiji se uvijek poštovalo i cijenilo sportaše koji dolaze iz bivše Jugoslavije. Kako zbog njihovog ogromnog sportskog potencijala, tako i zbog činjenice da se gotovo uvijek radilo o sjajnim osobama. Uvijek smo na njih gledali kao na izvanredne sportaše, velike talente ne samo u nogometu nego i u svim ostalim sportovima. Osobe koje dolaze sa ovih prostora su vrlo popularne i cijenjene u Španiji. Mislim da smo zbog toga sa velikom pažnjom pratili šta se dešava u vašoj zemlji tokom ratnih godina, a i danas se u našim medijima daje dosta prostora informacijama iz BiH.“

 

 

 

 

 

Nedim Hasić - Del Haske
http://delhaske.blogger.ba
26/01/2012 11:52