Desetine najskupljih eksponata njemačke i japanske automobilske industrije, poput Mercedosvih terenaca M klase, Puchova, Toyota ili BMW-ovih X5 džipova, vrijednih stotine hiljada maraka, smještenih na parkiralištu, označavaju svake zime početak skijaške sezone na Blidinju, tačnije Risovcu i tamošnjem Ski Centru koji nosi ime pokojnog Mate Bobana, osnivača i prvog predsjednika nekadašnje Hrvatske Republike “Herceg – Bosne”. Prvi snijeg koji padne, da znak za početak skijaške sezone u centru koji je u proteklih godina postao omiljeno zimsko svratište stanovnika zapadne Hercegovine ali i mnogih Dalmatinaca kojih samo sat vremena vožnje od Splita ili Makarske dijeli od novog bh. skijaškog centra na kojem se svakog zimskog vikenda, ali skoro i svakog drugog dana, okupi i nekoliko hiljada ljudi. Neki od njih, poput mnogih Mostaraca, Čitlučana, ili Posušana po prvi puta su u životu, baš na Blidinju, stali na skije. I to u poodmaklim godinama života… Jedan će nam novopečeni hercegovački skijaš kazati kako su “nakon svjetskih uspjeha obitelji Kostelić, skije danas postale nacionalni simbol svih Hrvata, pa i hercegovačkih, kao nekoć mobitel, mercedes, bijele čarape, tamburica! Kostelići su zaslužni što su Hercegovci prvi put u povijesti zavoljeli snijeg!”
Blidinjem, koje je nazvano i hercegovačkim Tibetom, kotlinom između prekrasnih planina Čvrsnice i Vrana, dolinom koja pripada trima općinama Posušje, Tomislavgrad i Jablanica, u proteklom su stoljeću prolazili tek lovci, planinari ali i stanovnici zapadne Hercegovine koji su onuda, za vrijeme nekadašnje Jugoslavije, kada je vlast rigoroznim mjerama državnog monopola sistematski uništavala uzgoj duhana kao njihovu egzistencijalnu osnovu, krijumčarili na leđima duhan sve do Slavonije. Prije dvije godine, u dva navrata, navodili su hrvatski i ovdašnji mediji, tamo su se navodno skrivali najtraženiji hrvatski bjegunci pred sudijama iz Haaga – generali Mirko Norac i Ante Gotovina. U godinama neposredno nakon agresije na BiH, Čvrsnica, na čijim se padinama i nalazi skijalište, postala je aktuelna nakon što je izvjesni Ante Marić, novinar Dokumentarnog programa Hrvatske televizije, napravio emisiju u kojoj je, između ostalog, kazano kako je “Čvrsnica najviša planina u Hrvatskoj. Njezin vrh Pločno izdigao se 2228 metara iznad mora. S južne joj se strane smjestila Žabulja, a sa zapadne malo niži Vran. Između njih su polja i bistro Gorsko jezero. Zajedno čine prekrasan prirodni fenomen raznolikosti i ljepote – park prirode Blidinje…” Ova emisija i ovo otkriće u susjednoj su Hrvatskoj, ali i u BiH, izazvali burne reakcije, baš kao i nekoliko mjeseci ranije iznesena ideja o Čvrsnici kao mjestu na kojem je trebalo “preklesati planinu u hrvatski Panteon”.
No, srećom, ljeta u kojima su takve žipovipisne geostrateške velikodržavne ideje iznošene u javnost već odavno su iza nas. Blidinje je, u svega dvije godine, postalo mjesto o kojem se priča isključivo u kontekstu prekrasnog zmskog centra u koje je dosada uloženo sedam i pol miliona maraka i u koje se, u naredne dvije godine, namjerava uložiti još okruglo deset miliona. Uostalom, ljepotu i užitak zimovanja na skijalištu čiju je, kako se tvrdi, gradnju inicirao Ljubo ]esić Rojs, prepoznale su mnoge poznate ličnosti iz javnog života BiH i Hrvatske. Najpoznatiji gost Blidinja dosada je bio košarkaš Dino Rađa, osim njega, Risovac su pohodili i hrvatski političari Mate Granić ili Miomir Žužul, nogometaši Igor Štimac i Zvonimir Boban, atletska juniorska prvakinja Evrope Blanka Vlašić…
“Mene politika ne zanima, zanima me novac, a siguran sam da je Blidinje mjesto na kojem se može zaraditi u narednim godinama”, ustvrdit će Mate Anđelić, direktor Parka prirode Blidinje dodajući kako je centar ime dobio po Mati Bobanu jer je on “bio jedan od inicijatora ideje da se ovaj prostor zaštiti i da se proglasi parkom prirode, kako zbog prekrasnog ambijenta, tako i zbog nekoliko endemskih životinjskih i biljnih vrsta koje obitavaju na ovom području”. Čitava priča o novom skijaškom centru u BiH začeta je 1995. godine, kada je zastupnički dom tadašnje “Herceg – Bosne” proglasio ovaj prostor zaštićenim, da bi godinu dana kasnije, Vlada HB utemeljila javno preduzeće koje će rukovoditi parkom koji se proteže na površini od 364 četvornih kilometra. Prostornim i regulacionim planovima određene su zone na kojima je dozvoljena gradnja, a neposredno nakon što je započeta gradnja skijališta, cijena zemljišta koje se moglo otkupiti za gradnju vikendica se udvostručila.
Prva oprema za žičare na Blidinje je stigla sa Plitvica, tamošnja je Uprava nacionalnog parka poklonila stubove koji su dobro poslužili za početak, no kako je ideja o zimovalištu dobijala sve više poklonika, sklopljen je finansijski izdašan ugovor sa austrijskim Dopellmayerom, najpoznatijim svjetskim proizvođačem žičara, koji je prije dvije godine, na Blidinju instalirao u četverosjed. Zasada se, kako nam kaže direktor Anđelić, izvanredno uređene skijaške staze protežu na četiri i pol kilometra, podijeljene su na rekreativne i takmičarske, a jedna je od njih, ona sa bebi – liftom, posebno izdvojena od ostalih. No, Dopellamayer je osim žičara izradio i master plan izgradnje novih skijaških staza. “Austrijanci su ustvrdili kako je Blidinje jedno do pet skijališta u svijetu koje se može pohvaliti da je svega pedeset kilometara zračne linije udaljeno od mora, te da se na njemu može skijati sve do maja”, objašnjava Anđelić.
Ono na čemu se, nakon što su skijališta prvoklasno uređena, sada u Blidinju radi jeste proširenje ugostiteljske ponude. Naime, u idućih nekoliko godina u Blidinju će se izgraditi hoteli, natkrivena igrališta za mali i teren za veliki nogomet, bazeni, podzemne garaže, disko klubovi… Upravo zbog toga jer su smještajni kapaciteti najveći nedostatak blidinjske ponude. Iako je u protekle dvije godine u blizini skijališta izgrađeno više od stotinu novih vikendica od kojih se mnoge iznajmljuju, centar zasada osim planinarskog doma sa četrdeset kreveta, nudi još samo motel Hajdučke vrleti koji se nalazi u blizini pećine čuvenog hajduka Mijata Tomića. Vlasnik motela je i predsjednik “Republike Mijata Tomića”.
Ono što je sasvim izvjesno jeste da su uposlenici Parka prirode Blidinje u proteklih nekoliko godina napravili izuzetan posao, kilometri golim rukama iskrčene šume i na tom mjestu prekrasno uređenih skijaških staza tek su samo jedan od dokaza za to. Ono što je još bitnije jeste činjenica da se centra koji je njihovih ruku djelo za male novce nije niti će po svemu sudeći domogao neko od postratnih tajkuna. Centar je javno poduzeće, a u privatne će ruke tek onda kad se neko odluči za njega ponuditi onoliko novca koliko zaista i vrijedi. “Nećemo dozvoliti da se neko preko noći i za male pare domogne ovoga što smo golim rukama gradili pet godina”, domeće Anđelić ispraćajući nas sa skijališta. Na terenima je ostalo na stotine skijaša koji se niz padine Čvrsnice spuštaju do kasno uvečer…
