Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća na prostore bivše Jugoslavije, koji su u to vrijeme bili izuzetno bogati raznovrsnom divljači zaštićenom strogom zakonskom regulativom, prvenstveno na prostore Slavonije, Vojvodine i Bosanske Posavine, u dobro organizirani turistički lov počeli su dolaziti strani državljani, mahom iz Italije. U ovim sjevernim lovištima najviše se lovila tražena prepelica, grlica i gugutka, a lovcima je vrlo atraktivnu “metu” predstavljao i fazan, čija su najbrojnija staništa bila upravo na ovom prostoru. Na jugu BiH se oko Hutovog blata pak više lovila divlja patka i guska, koja je također svrstana u red rijetkih vrsta. Vrlo zahtjevnim turistima koji su dolazili iz Italije lokalna lovačka društva obezbjeđivala su naoružanje, hranu, smještaj i iskusne vodiče, tako da se iz godine u godinu očekivao veliki priliv stranih turista, koji su za hiljadu ili dvije maraka mogli loviti do mile volje sve ptičije vrste koje su zakonom zaštićene u okolnim zemljama, kao i u svim drugim zemljama Evrope.
Rat je u BiH prekinuo lovni turizam, ali je nekoliko najstrastvenijih lovaca ostalo u Srbiji i Vojvodini da lovi i tokom rata. Pokušaja da se lovi i u BiH bilo je i tokom 1994. i 1995. godine, mada su oni bili sporadični i svodili su se na prostor Majevice i njenih obronaka, nekoliko kilometara od prvih borbenih linija. Stranim lovcima je prijetila opasnost da budu osumnjičeni kao špijuni, tako da su se i domaća lovačka društva trudila da ne organiziraju turističke ture. Odmah po potpisivanju Dejtonskog sporazuma uslijedila je prava invazija lovaca koji su, zahvaljujući jeftinim aranžmanima, provodili ljeto u BiH, ali i u susjednim zemljama.
No njihov su boravak istovremeno pratile i velike afere. U Vojvodini je, tako, krajem ‘90-ih, iskrsnula afera vezana za protivzakoniti lov i transport u Italiju zaštićenih vrsta divljači, afera poznatija kao Balkanske ptice. Krajem prošle godine u Vojvodini je uhapšen vlasnik preduzeća za lovni turizam i spoljnu trgovinu Kraljevska prepelica, italijanski grof Pietro Arvedi d'Emilei, za kojeg se tvrdilo da je umiješan u nedozvoljen lov na zaštićene ptice u Vojvodini. Iako se ispostavilo da grof Arvedi nije ključni akter, u Italiji i Vojvodini je uhapšeno nekoliko stranih državljana koji su nedozvoljeno lovili prepelicu i transportovali je u Italiju. Kako afera Balkanske ptice još uvijek nije u potpunosti rasvijetljena, u Vojvodini se još uvijek utvrđuje ko je i na koji način sudjelovao u transportima skoro pola miliona(!?) ptica, koliko je, po svemu sudeći, poslije rata prebačeno u Italiju. Navodno se ove ptice ilegalno prodaju ekskluzivnim ugostiteljskim objektima, te distribuiraju po kućama visokog staleža gdje se ostvaruju ogromne zarade.
Ptičiji ostaci koriste se za proizvodnju skupih pašteta. Primjerice, za proizvodnju stotinu grama paštete napravljene od slavujevog jezika potrebno je čak 800 ptičijih jezika, a cijena ovoga obroka prelazi 700 eura. Tokom 2001. godine na ulazu u Italiju zaplijenjeno je 120 hiljada prepelica, iako ne postoji zakonska regulativa koja dopušta izvoz ove divljači iz BiH te SiCG. Prema pisanju beogradskih medija, preduzeće Erik-Mir, koje danas posluje u Brčkom, pokušalo je prošle godine u kamionu-hladnjači prebaciti u Italiju veliku količinu prepelica. Agenciji Re di Quaglie, u vlasništvu grofa Arvedija, spriječen je izvoz, a navodno se u hladnjačama Panonke u Somboru još od 1998. godine nalazi nekoliko stotina prepelica i fazana, za koje ne postoji izvozna dokumentacija.
Nakon afere u Vojvodini Enrico Rampazzo, vlasnik agencije Erik Mir koja je za 20.000 maraka zakupila vojvođanski ribnjak Bač, prešao je u BiH, gdje je preregistrirao preduzeće Erik Mir, koje je formalno u vlasništvu njegove supruge, porijeklom iz Srbije. Šezdesetogodišnji Rampazzo svojevremeno je bio član Legije stranaca, a prema našim informacijama, borio se čak i u Vijetnamu. Nejasno je kako se iščupao kao jedan od glavnoosumnjičenih u aferi Balkanske ptice, kada je policija koordiniranom akcijom tokom 2001. godine u Modeni, Padovi i Gorici uhapsila njega, njegovu suprugu Miru Miličević, njegovog sina Francesca Rampazza, zatim poslovnog prijatelja Luciana Bellentania te Brunu Dal Ponta. Rampazzo je tada osumnjičen da je u Italiju prokrijumčario pola miliona ptica stavljajući ih u specijalno pravljeno kamionsko duplo dno.
Njegov dolazak u Brčko bio je praćen nastavkom pružanja usluga turističkoga lova lovcima iz Italije, s tim što zakonska regulativa u BiH ne dopušta zakupljivanje lovišta, tako da je agencija Erik Mir postigla interni dogovor s jednim od četiri lovačka društva u Brčkom i na teritoriji koju pokriva njihovo lovište oni dovode turiste u lov na prepelicu od prvog augusta do prvog oktobra svake godine. Iako je nadležni inspektor za lov u Vladi Distrikta uredno obavijestio sva lovačka društva da ne mogu iznajmljivati lovišta, dešava se da na očigled svih preduzeće Erik Mir svake godine dovodi u lovni turizam goste iz Italije, a naši sugovornici u Brčkom kazali su da inspektor odlazi na odmor upravo prvog augusta, kako ne bi morao sankcionirati lov koji organizira Rampazzo, a ne lovačka društva koja jedina i raspolažu lovištima.
U MUP-u susjedne Hrvatske kažu kako u posljednje vrijeme imaju sve više posla kada su u pitanju krijumčari iz BiH. “U posljednjih nekoliko mjeseci zabilježili smo nekoliko velikih pljenidbi krijumčarenih ptica”, kaže Zlatko Mehun, glasnogovornik hrvatskog MUP-a. “Sve krijumčarene ptice dolazile su iz BiH a zaplijenili smo ih kod Slavonskog Broda, na prijelazu iz Bosanskog Šamca, te u Vinkovcima.” Mehun dodaje kako osobe koje su krijumčarile ptice nisu bili hrvatski državljani, nekolicina njih bila je nastanjena u BiH, te da su svi odmah po hapšenju procesuirani pred hrvatskim pravosudnim organima. “Naš zakon predviđa novčanu ili kaznu zatvora do jedne godine i moram priznati kako je ovo problem s kojim se sve češće susrećemo u posljednje vrijeme.”
Loša kontrola i nepostojanje zakonskog okvira kojim bi se regulirala ova oblast dovodi do toga da se ptice koje su u cijeloj Evropi zaštićene zakonom u BiH i dalje svakodnevno ubijaju. Primjerice, kazna za ubijenu prepelicu u Hrvatskoj sada iznosi 400 maraka, dok je u BiH ta kazna simboličnih pet maraka, a dva mjeseca godišnje lov je potpuno otvoren, tako da niko ne zna koliko je ptica ubijeno i izvezeno u Italiju u kojoj je strogo zabranjen lov na ptice pjevice, kao i legalna prodaja u restoranima. Naši sugovornici tvrde da je iz BiH u Italiju odnijeto najmanje milion maraka u posljednjih pet godina. A o broju ubijenih ptica još uvijek se samo nagađa.
KAKO JE ODBRANJENO HUTOVO BLATO
Izuzetak od ovoga svakako je Park prirode Hutovo blato u kojem je od 2000. godine zabranjen lov na ptice. “Kada smo nakon rata otvorili naše lovište, imali smo dosta zabilježenih sučajeva lova na ptice koje su bile zabranjene, svašta se dešavalo ovdje”, kaže za Nikola Zovko, direktor Parka prirode. “Uglavnom su to bili Italijani koji bi kretali u lov na patke, no poslije bi ‘izmicali kontroli’ i lovili ptice koje nisu smjeli. Mi smo to odmah sankcionirali, a kako bi u potpunosti uklonili svaku mogućnost krivolova ovih ptica, 2000. godine smo odlučili zabraniti lov.” Zovko dodaje kako je upoznat sa detaljima oko krijumčarenja ptica, kako iz BiH, tako i iz SiCG, te kaže da je Park prirode upravo zbog toga angažirao dvanaest lovočuvara koji danonoćno nadgledaju ovo područje. “Nama se krijumčarenje sigurno ne može desiti, ali ne garantiram, mada se ne bih sada u to htio upuštati, da se takve stvari ne dešavaju u nama okolnim lovištima.”
MUHAMED LEJLIĆ, Predjednik Lovačkog društva “FAZAN 1946” iz Brčkog
Rampazzo je prijetio da će ubiti i mene!
“Mi smo pokušali urediti zakonsku regulativu u ovoj oblasti, ali niko u Vladi i Skupštini nije imao snage da se uhvati ukoštac s ovim krupnim problemom. Prednacrt zakona koji je bio ponuđen podrazumijevao je podjelu teritorije Distrikta na četiri dijela, po nacionalnom ključu, tako da je Gerhard Sonthaim, kada se za to saznalo, sve spriječio kazavši da OHR ne želi podjele i da je međunarodna zajednica htjela dijeliti Brčko podijelila bi ga u Beču, a ne sada da to lovci rade”, komentariše Muhamed Lejlić, predsjednik brčanskog lovačkog društva Fazan 1946, nastavljajući: “Nije humano da mi uložimo 100.000 maraka u kupovinu divljači kojom pokušavamo obogatiti lovište, a da neka društva love poslije lovne sezone, a da ne kupuju divljač uopće. Također, neka društva, uz blagoslov inspektora, lovište iznajmljuju stranim državljanima, iako zvanični akti govore da se to ne smije raditi. Naprimjer, ja sam tražio da se u kršenju zakona zaustavi Italijan Enrico Rampazzo, a umjesto da ga zaustave, ja sam bio izložen prijetnjama kojima mi se poručivalo kako će me pojesti mrak. To mi je rekao Enrico lično, kazavši da je on veteran iz Vijetnama i da se ja ne igram. Također, meni su iz kuće pokrali pet pušaka, vjerujući da su one od mojih gostiju. Ovdje se dešavaju nevjerovatne stvari, a OHR je čak imao u razmatranju i varijantu da cijelo lovište Distrikta bude prodano Enricu Rampazzu za milion maraka za rok od deset godina, ali sam im ja rekao da bi već sljedećega dana, ako to učine, imali 2.000 lovaca pred svojim vratima.”
EGZOTIČNI RECEPTI SA PTIČIJIM PRILOZIMA
Ptičiji ostaci koriste se za proizvodnju skupih pašteta. Primjerice, za proizvodnju stotinu grama paštete od slavujevog jezika potrebno je oko 800 ptičijih jezika, a cijena ovoga obroka prelazi 700 maraka! S druge strane, pašteta koja se spravlja od labuđeg mesa na italijanskim trpezama dostiže cijenu i do 70 maraka za stotinu grama, a u ovoj je zemlji veoma popularno i meso od fazana. U posljednjih nekoliko mjeseci italijanski ekolozi zatražili su ozbiljnu akciju talijanskog pravosuđa na kažnjavanju krijumčara, tvrdeći kako se uvozom ptica iz BiH, SiCG te Hrvatske ozbiljno narušava i uništava ravnoteža flore i faune u tim zemljama, što će naposlijetku pogoditi i Italiju, njihovog najbližeg susjeda.
Punjeni labud u umaku: Pošto se očiste iznutrice, labud se iznutra osuši i zatim napuni kuhanim žitaricama i lukom. Labud se poslije toga peče dva sata, skine se suvišna masnoća i na kraju se peče još jedan sat. Umak se pravi od ostataka žitarica i luka pomiješanih sa kaduljom, majčinom dušicom, mažuranom, solju, biberom i sirćetom.
Pašteta od slavujevih jezika: Za pravljenje 50 grama paštete potrebno je 500 jezika slavuja. Meso se poslije kuhanja melje i miješa s različitim začinima poput paštete od svinjetine ili piletine.
Prepelice s medom i kestenom: Očišćene ptice napune se nadjevom od kuhanih kestena, luka, riže, suhog grožđa i peršuna. Prije pečenja prelijevaju se otopljenim medom. Umak se pravi od šerija, meda i kesten-pirea. Ova mješavina se kuha dok ne postane sirupasta i zatim se prelijeva preko pečenja.
Prepelice u šampanjcu: Ptice se prepolove i svaka polovina se uvije u komad slanine. Tako pripremljene, prže se na puteru dok ne porumene. Poslije toga preliju se sa dosta šampanjca i peku oko 45 minuta.