SARAJEVSKA ČITANKA

 SARAJEVSKA ČITANKA

 Tragična sudbina tvoraca evropskog Sarajeva

Marija Augusta Braun, unuka Marije i Augusta Brauna Juniora (mlađi), čovjeka koji je izgradnjom Marijin Dvora, povijesnog poslovno-stambenog objekta, obilježio kompletan dio grada koji i danas nosi naziv Marijin Dvor, živi u glavnom gradu Norveške – Oslu. Ona je jedini živi nasljednik ogromnog bogatstva koje je porodica Braun sticala u Sarajevu od dolaska njenog djeda Augusta u Sarajevo krajem sedamdesetih godina 19. stoljeća do 1945. kada je narodna vlast konfiskovala svu imovinu Braunovih.

“Zovem se Marija Augusta Braun, tako sam upisana u knjigu rođenih, 25. augusta 1943. godine. Rođena sam u Vili Braun u Sarajevu. Moj otac August Braun Junior, rođen je u Beču 1883. godine. Moje drugo ime, Augusta, koje sam dobila po svom djedu Augustu Braunu Senioru i po mom ocu Augustu mi je bespravno oduzeto kada sam tražila rodni list radi dobijanja svoje prve lične karte. Zajapureni opštinar mi je tada rekao da ne mogu imati dva imena. Reko je: To smrdi na kapitalizam, a ja, ako to nisam znala, živim u divnoj komunističkoj zemlji. Pod nos mi je poturio obrazac na kojem je stajalo da se dobrovoljno odričem jednog od dva imena. Odabrala sam Marija, ime koje sam dobila po svojoj baki Mariji Braun, po kojoj se jedan od sarajevskih kvartova dan danas zove Marijin Dvor”. Ovim riječima Marija Augusta Braun počela je ispovijest o svojoj porodici. August Franz Xavier Braun rođen je polovinom maja 1841. u austrijskoj pokrajini Tirol. On, kako kaže njegova unuka Marija, nije bio običan ciglar, kako su ga svojevremeno okarakterisali, nego diplomirani inžinjer građevine i rudarstva. I njen pradjed, kao i djed, bio je stručnjak za arhitekturu i građevinarstvo. Bio je opsjednut projektovanjem i građenjem vila i ljetnikovaca za plemićku i drugu elitu tog doba kojoj je pripadala i porodica Braun. August Braun senior u Bosnu i Sarajevo poslan je kao stručnjak, po dekretu austrougarskih vlasti. “Dobri poznavaoci Braunovih također kažu da je moj djed ušao u Sarajevo vodeći u jednoj ruci Mariju, a u drugoj noseći “koferčić”. E, pa što se tiče “koferčića”, napominjem da je tada, kao i danas, moguće  izgraditi vilu, ili cijelo naselje sa samo jednim minijaturnim brilijantom ogromne karatne vrijednosti. Od moga djeda nije se moglo očekivati da uđe u Sarajevo sa dvije štokrle i dva dušeka i počne gradnju Sarajeva”, tvrdi Marija Augusta Braun koju i dan-danas bole zlobni komentari «dobrih poznavalaca Braunovih». Njen djed August ne samo da je bio graditelj, nego i poslodavac. Tako je 1878. osnovao preduzeće za gradnju i građevinski materijal, a godinu dana poslije podigao je prvu ciglanu na Koševu u Sarajevu. U sastavu Braunovog preduzeća ušla je i druga ciglana koju je podigao u Velešićima, zatim kamenolom, pilana sa pogonima za izradu prozora i vrata, a preduzeće je proizvodilo i šamotnu opeku te keramičke kanalizacione cijevi. Uporedo sa širenjem poslova, August Braun počeo je i sa izgradnjom objekata. «Kada je moj djed počeo sa izgradnjom Marijin Dvora ljudi su se, prema onome što sam slušala kao djevojčica, skupljali i komentarisali: Ludi grof gradi palače na ledini, nešto što nikad i nikome neće trebati… Malo se, međutim, zna da se Marijin Dvor sastoji od dva dijela: Marijin Dvor i August Dvor. Marijin Dvor je bio završen, pa je počela izgradnja August Dvora, a izgrađen je samo dio u ulici Kralja Tvrtka od broja 10 do broja 16», objašnjava (ne)poznate povijesne detalje Marija, čiji je otac August Braun Junior imao dvije godine kada je počela izgradnja Marijin Dvora.

Braun Junior imao je i brata Kurta, ali prema tvrdnjama Marije Auguste Braun, njen djed se u svojim poslovima potpuno oslanjao na njenog oca kojeg je poslao na školovanje u Beč, gdje je završio ekonomske nauke. Njen stric Kurt Braun upisuje arhitekturu u Beču i jedini je Bosanac od 191 studenta upisan na prestižnu Wagnerschule. «Kurt je obolio od upale uha i ostao je sasvim gluh. To je shvatio kao tešku ličnu tragediju, povukao se u samoću, mnogo je putovao i nikada se nije ženio, niti je imao nasljednike», otkriva Marija Augusta Braun nepoznate detalje iz porodične biografije navodeći kako je njen stric Kurt Braun preminuo 1953. u Zagrebu.

Drugi svjetski rat i okupacija Jugoslavije i Sarajeva promijenili su iz temelja život porodice Braun. Marija Augusta Braun rođena je ratne 1943. u vrijeme kada je njen otac već uveliko bio aktivista Narodnooslobodilačkog pokreta i ilegalac. O aktivnom učešću na strani pobjednika Augusta Brauna postoje pismeni dokazi kao i pismena svjedočenja ljudi kojima je pomogao za vrijeme okupacije. Braun Junior je u više navrata sklanjao i sakrivao borce i ranjenike u podrumu Vile Braun, a jednog je, prema navodima njegove kćerke Marije, slučajno našao u Velikom parku. Kasnije ih je lično prebacivao do fronta i slobodne teritorije. «Moja majka mi je uvijek prepričavala razgovor koji je moj otac vodio sa jednim od ranjenika kojem je pomogao. Ranjenik mu je rekao: Sve sam mogao očekivati, ali da će me Nijemac spašavati od Nijemaca – to nikada ne bih povjerovao. Moj otac mu je odgovorio da nije Nijemac, nego da je porijeklom Austrijanac, ali da je, zapravo, Bosanac. Nama je to isto, Švabo je Švabo, rekao mu je čovjek izvinjavajući se…», prisjeća se Marija Augusta Braun pričajući o svom ocu kojeg ne pamti jer je pogubljen kada je ona imala samo dvije godine.

Braun Junior, porijeklom Austrijanac, često je odlazio i do okupatorskih snaga tražeći “Ausweiss”, propusnice za izlazak iz zemlje “za rođake”. Međutim, postao je sumnjiv pa su mu zabranili da traži nove izlaznice, pa Braun kćerku Mariju i Jovanku iz Vile Braun premješta u stan u ulici Vase Miskina 36. Kako se rat bližio kraju, prema navodima Marije Auguste Braun, njegovom ocu prijatelji ilegalci savjetovali su da nakratko napusti Sarajevo i otputuje u inostranstvo. «Govorili su: sklonite se, gospodine Braun, vi jeste ilegalac, ali o vama zna samo šačica ljudi u šumi; bićete prvi na udaru zbog vašeg njemačkog imena, a i prevelike imovine… Moj otac bi odgovarao da je prav kao svijeća i da nigdje ne odlazi. Ne, pa neće me valjda moji dirati, oni znaju da sam ja njihov, rekao bi moj otac. A onda su došli “njegovi iz šume” i odmah ga strpali u zatvor», kaže njegova kćerka Marija, prisjećajući se kako je svaki dan na vrata stana u kojem je živjela sa majkom dolazio neki vojnik i od njene majke tražio zlato, navodno za nabavku bolje hrane za druga Brauna. «Svaki dan je mama davala… A onda je strijeljan negdje na Vracama, za grob nikada nisam saznala niti smjela pitati», kaže Marija. Prema njenim navodima, August Braun Junior prije pogubljenja sproveden je bosonog i u lancima na nogama i na rukama sa grupom najviđenijih i najbogatijih građana Sarajeva svih nacionalnosti, i to čitavom dužinom Titove ulice, dok je okupljena svjetina urlala: ”Smrt fašizmu – sloboda narodu!” 

Oslobođenje Sarajeva, uspostava narodne vlasti i smaknuće Augusta Brauna Juniora, početak je golgote za Mariju i njenu majku Jovanku. S obzirom na činjenicu da joj je suprug ubijen, te da Braunovi posjeduju ogroman imetak u pokretnoj i nepokretnoj imovini, Jovanka Braun tražila je sastanak sa tadašnjim predsjednikom NR BiH Đurom Pucarom Starim, koji se u Vilu Braun uselio odmah po oslobođenju grada. Iako je Jovanka zahtijevala da je primi u zgradi Predsjedništva, drug Pucar zakazao joj je sastanak u njenoj vili koju je uzurpirao. Marija Augusta Braun do u detalje se sjeća razgovora koji je njena majka tom prilikom vodila sa Pucarom.

«Mama odlazi tačno u dogovoreno vrijeme, a na ulazu u Vilu dočekuju je stražari naoružani do zuba. Puštaju je samo do bazena Vile, a Predsjednik izlazi u svilenoj pidžami moga oca na čijem džepu stoje inicijali AB, August Braun, i pita: Šta hoćeš, kapitalistkinjo, u mojoj vili? Znaš li da si zašla na tuđu teritoriju i da bi mogla biti strijeljana na licu mjesta?! Oduzeta od straha, moja majka ga pita: Hajde što ste oduzeli svu imovinu pa smo dijete i ja bez igdje ičega, ali zašto mi ubiste muža, pa bio je vaš, ilegalac, to su svi znali?. Na to joj drug Predsjednik odgovara: Samo bi nam smetao. Najlakše je bilo sve oduzeti, a njega likvidirati. A to ilegalac, veza sa nama iz šume, nikada nije nešto značilo. Shvataš li, ženo, šuma to je borba, mi iz šume smo vas oslobodili… Nego, kada si već tu, mogao bih te i p…i da ti ispadnu iz glave te tvoje zelene oči, od moje muške siline, kapitalistkinjo, pa da uporediš koji je bolji, komunistički ili kapitalistič