NEBO IZNAD BOSNE

 

Ko su vlasnici aviona u BiH

 

Privatni avioni i helikopteri svugdje su privilegija bogataša, pa tako i kod nas. U Bosni i Hercegovini samo desetak ljudi ima sopstveni avion ili helikopter i krstare nebom kada im se prohtje.

U BiH, za sada, postoji samo jedan privatni helikopter, registrovan na firmu d.o.o Air Gazela u Srebreniku, koja je vlasništvo firme Kopex Hasana Sarajlića. “Kopex Sarajlić” bavi se distribucijom naftnih derivata i posjeduje benzinske pumpe u Srebreniku, Gračanici, Tuzli i Sarajevu. Ova firma u svom sastavu ima i građevinsku opremu za niskogradnju i otkrivanje površinskih kopova, moderan skladišno-saobraćajni i servisni centar.

Sarajlići su nedavno iz Francuske uvezli Eurocopter EC120B proizveden 2001. godine. Prema podacima sa interneta, cijena ovog helikoptera starog sedam godina je 1.280.000 dolara. Za ovu “skupu igračku” obezbijeđen je i pilot koji je za ovaj moderni helikopter prošao specijalnu obuku u Francuskoj. Prema pouzdanim informacijama, u BiH bi uskoro trebao da stigne i najnoviji model Eurocoptera. Njega su direktno iz francuske fabrike naručili poznati poduzetnici braća Stanić iz Kreševa, vlasnici firme Stanić group, koji su generalni zastupnici LG-a i Hainekena za BiH, vlasnici mesne industrije Stanić, nogometnog kluba „Stanić Kreševo“, lanca ugostiteljskih objekta, hipermarketa i prodavnica bijele tehnike.

 

Vladika zahumsko-hercegovački Grigorije također veoma često leti helikopterom. I pored rasprostranjenog uvjerenja da ovaj zaljubljenik u visine ima svoj helikopter, Grigorije u privatne svrhe koristi halikopter Vlade RS-a Gazellu SA-341, koja je svojevremeno bila vojna letjelica, ali je za potrebe vladike “prevedena” u civilnu. U čitavoj BiH, inače, registrovana su samo tri helikoptera, pored navedena dva, treći BEL 206 vlasništvo je Federalnog MUP-a.

 

Jednima letjelica služi za posao, drugima za hobi. Oni koji žive po devizi "vrijeme je novac" smatraju da vlasnici aviona ne izmišljaju kada govore da im se letjelica isplati za godinu do godinu i po dana, te da je avion potrebniji od skupog automobila koji se često vozi i zbog imidža. Osim toga, kažu, avion košta manje od automobila srednje klase.

Cijena najskupljeg aviona u BiH iznosi 40 hiljada eura. Riječ je o Cessni 172, koja je registrovana u Banjoj Luci, a čiji je vlasnik jedan Italijan.

 

U Sarajevu žive tri vlasnika privatnih aviona. Jedan od njih je penzionisani general Sulejman Vranj, zet moćne familije Čengić, koji posjeduje ultralaki avion Storch, čiji je proizvođač Officine Radaro. Ovaj avion smješten je u hangaru u Visokom gdje je tokom rata, uz podršku punca Halida Čengića, Vranj vedrio i oblačio logističkim resursima. Najskuplji avion u Federaciji posjeduje Sarajlija Fahrudin Kreštalica, čija Cessna 172 vrijedi oko 30 hiljada eura. Sportski avion Moran i nekoliko jedrilica, ukupne vrijednosti preko 30 hiljada eura, vlasništvo je takođe Sarajlije Bakije Hadžiselimovića, koji živi u Njemačkoj i svoj aviopark kod Direkcije za civilnu avijaciju namjerava da registruje tokom ove godine. Svi avioni čiji su vlasnici iz Sarajeva prinuđeni su da svoje ljubimce smjeste u hangare u Visokom jer im menadžement aerodrome u Butmiru ne dozvoljava “garažiranje” u njihovim hangarima sa obrazloženjem da ne postoje hangari za male avione. Vlasnici ovih sportskih aviona za naš list kažu da je to najvažniji razlog zbog kojeg u Sarajevu ima jako malo privatnih aviona i što se avijacija ne razvija. Zbog nedostatka hangarskog prostora na sarajevski aerodrom ne slijeću ni mali privatni avioni iz inostranstva, iako je interesovanje jako veliko. Naši sagovornici, međutim, tvrde da je netačno da na sarajevskom aerodromu nema mjesta za male avione, već da se isključivo radi o nezainteresovanosti rukovodstva sarajevskog aerodroma. Također, jedan od razloga što na naše aerodrome ne slijeću sportski avioni iz inostranstva je nemogućnost tankiranja autobenzina 100LL, koje koriste ove letjelice.

 

Najbrojniji i najbogatiji aviopark ima Bihać. Aeroklub u Bihaću posjeduje desetak jedrilica, zmajeva i sportskih aviona. U privatnom vlasništvu su dva sportska aviona Morana i jedna Cesna 172 i nekoliko jedrilica, a vrijednost jedne iznosi desetak hiljada eura.

 

Vlasnik četvorosjeda Cesne 172 je pilot Irfan Mujagić, dok dvije Morane posjeduje Jusuf Midžić, predsjednik Udruženja pilota i vlasnika privatnih aviona u Bihaću. Midžić je pilot, instruktor letenja i profesor na Tehničkom fakultetu u Bihaću.

“Do rata u Bosni i Hercegovini niko nije imao privatni avion. Sada nas u BiH ima desetak i gotovo svi smo nekada bili piloti. Mi koji posjedujemo avione nismo tajkuni i avioni nam nisu statusni simboli”.

 

Midžić iznajmljuje svoje avione i sat najma njegovih Morana košta 150 KM, međutim, tvrdi da avione ne iznajmljuje na komercijalnoj osnovi.

 

“Moje avione obično iznajmljuju prijatelji koji se provozaju do Jadrana ili studenti koji su prošli obuku. Nije to klasično rentiranje kao što to radi naš Bišćanin Nijaz Delić, koji u Puli ima svoju firmu ‘Delić Air’ sa tri dvomotorma aviona više klase, takozvane Pipera, koje iznajmljuje veoma komercijalno. Litar goriva 100 LL za moje avione iznosi 3 KM, a za sat letenja potrošim 50 litara goriva. Tako da bi, ukoliko neko želi, da ga recimo provozam od Bihaća do Sarajeva (što je sat i po vožnje) i nazad to košta 600 KM”, ističe naš sagovornik.

 

Midžić tvrdi da vlasnici aviona iz BiH nemaju nikakvih problema da lete u inostranstvo. Primjera radi, u Njemačku, Sloveniju, Hrvatsku, gdje mogu smjestiti svoje avione u hangare i natočiti gorivo. “Garažiranje” aviona u evropskim zemljama mjesečno iznosi oko 200 eura, a u BiH je privatne avione moguće smjestiti samo u aeroklubovima.

 

Najskuplje jedrilice u BiH posjeduje Aeroklub Visoko kojim upravlja Kenan Jusufbašić, bivši načelnik Visokog. Ovaj Aeroklub ima dvije nove motorne jedrilice L13 Blanik čija je ukupna vrijednost 160 hiljada eura.

Postoji i nekoliko privatnih firmi u BiH koji posjeduju avione. Turistička agencija iz Livna Global Tours, osnovana italijanskim kapitalom, vlasnik je “Cessne 172”, koji se koristi za taksi usluge. Zatim Hipo Alpe Adria Leasing vlasnik je dva putnička aviona ATR72 koje koristi Air Bosna. Pored privatnih poslovnih letjelica, postoje i one namijenjene za poljoprivrednu avijaciju. Besjeda d.o.o. iz Prijedora posjeduje avion Piper koji iznajmljuje uglavnom poljoprivrednim dobrima u Semberiji za bacanje vještačkog đubriva na njive, a po potrebi za zaprašivanje komaraca.

 

Ultralaki avion “Fire fox” posjeduje Sreten Ilić iz Bijeljine. Zdravko Ljubinković, takođe Bijeljinac, bio je vlasnik aviona Cesna 172, međutim prije nekoliko godina prodao ga je kupcu iz Srbije za 36 hiljada KM.

 

Većina vlasnika aviona sami pilotiraju jer su stekli dozvolu u jednom od desetak areoklubova koliko ih ima u BiH. Obuka u privatnim avioškolama u BiH kreće se od pet do sedam hiljada KM.

 

Kada kupi avion, vlasnik mora da ispuni i zakonske standarde, a jedan od najvažnijih je da je u blizini ovlašćeni aerodrom s kojeg može poletjeti. S tog aeorodroma vlasnici moraju da pođu i kada službeno i privatno putuju u inostranstvo. Red na domaćem nebu održava direktor Direkcije za civilnu avijaciju BiH i svaki vlasnik letjelice dužan je da najmanje sat vremena prije nego što poleti najavi let najbližem aerodromu. U BiH postoje sportska letilišta u Tuzli, Bihaću, Livnu i Prijedoru, međutim, letovi se prijavljuju aerodromima u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banjoj Luci.

 

Avioni i helikopteri se obično kupuju preko interneta. Nova jednomotorna “Cesna 172” sa četiri sjedišta u SAD-u košta oko 200 hiljada dolara. Polovni avioni su, naravno, jeftiniji i njihova cijena zavisi od starosti i opreme. Ponuda je prilično velika i cijene se kreću od desetak hiljada eura pa naviše. Gotovo svi vlasnici aviona u BiH svoje ljubimce su kupili u Njemačkoj. Međutim, nabavka aviona u odnosu na njihovo održavanje predstavlja najmanji trošak. Godišnje održavanje aviona košta oko četiri hiljade KM.

 

U BiH svake godine tridesetak zaljubljenika u visine i letenje položi tečaj letenja koji obuhvata 120 sati teorije i četrdeset sati letenja. Registrovani aeroklubovi nalaze se u Bihaću, Livnu, Mostaru, Prijedoru, Sarajevu, Tomislavgradu, Trebinju, Tuzli i na Trebeviću.

 

U poređenju sa brojem privatnih aviona u ostalim ex-jugoslovenskim republikama, BiH se nalazi na začelju. U Hrvatskoj postoji daleko više strastvenih zaljubljenika u letenje nego u BiH. Čak 150 Hrvata posjeduju akrobatske avione, luksuzne putničke ili oldtimere. Avioni su njihova strast, hobi kojem su se potpuno predali.

 

Jedan od trenutno najskupljih, ali i najnovijih aviona, proizveden prošle godine je Beechcraft King Air 200 koji je Boris Kordić, odnosno njegova firma Colombo Air, platila vrtoglavih 4,5 miliona dolara. Radi se o avionu za koji zaljubljenici u letjelice kažu da je on među avionima ono što je Rolls-Royce među automobilima. Radi se o najboljem i najsigurnijem avionu za business avijaciju trenutno u Hrvatskoj. Izuzetno je komforan i njime može letjeti čak devet osoba plus pilot i kopilot. Rajko Rauš vlasnik je firme Diamond Air koja posjeduje tri aviona Diamond Star, najnovije generacije, vrijedne ukupno 300.000 eura. Interes za privatnim avionima u Hrvatskoj raste i sve je više onih koji se odlučuju da postanu vlasnici atraktivnih letjelica.

U Srbiji postoji trideset i pet privatnih aviona i pet-šest helikoptera. Preciznih podataka zapravo i nema jer privatni avioni veoma često mijenjaju gazdu ili ih, poput džipova, vlasnici daju na korišćenje poslovnim partnerima ili prijateljima. Jedan od prvih vlasnika privatnog aviona postao je Željko Mitrović, vlasnik Pinka, koji je 2004. godine postao vlasnik jedne od prvih aviokompanija u Srbiji Air Pink. “Air Pink” se bavi isključivo taksi saobraćajem. Flotu “Air Pink” čini Cessna Citation II C550, Cessna Citation II C551 i Beechcraft Duke A60. Odabir destinacije, bilo da je riječ o bliskoistočnim i evropskim destinacijama ili destinacijama u regionu, kao i iznajmljivanje aviona moguće je obaviti pola sata prije polijetanja. Stanko Subotić Cane, nekrunisani kralj među švercerima cigareta, također je vlasnik nekoliko skupocjenih aviona. Dragan Marković, vlasnik firme Krmivoprodukt, i blizak prijatelj Čedomira Jovanovića, lidera srbijanskog LDP-a, vlasnik je dva aviona koja koristi isključivo za svoje potrebe. Najskuplji avion u Srbiji donedavno je posjedovao Miodrag Kostić iz Novog Sada, vlasnik nekoliko šećerana, neformalni “kralj šećera”. U njegovom vlasništvu nalazio se mlaznjak “Cessna Citation” (polovna košta dva miliona dolara). U međuvremenu prodao ga je vlasniku Blica, Austrijancu Peteru Kelbelu. Sličan ima i beogradska avio-kompanija Princ Air, koja pripada bivšem pilotu JAT-a. Vlasnik luksuznog aviona je i predsjednik Delta holdinga Miroslav Mišković. U Srbiji postoji i pet privatnih aviokompanija namijenjenih za obuku i aviotaksi, čiji su vlasnici bivši piloti JAT-a. Na lokalnim aerodromima u Srbiji mogu se vidjeti avioni “piper six” sa šest sjedišta, što je i najveći privatni avion tog tipa u Srbiji. Helikoptere posjeduje nekoliko biznismena u Srbiji, a nedavno je vlasnik helikoptera postao i reditelj Emir Kusturica.Vojska SiCG prije dvije godine prodala je tri mlazna putnička aviona “jak 40” klijentu iz Podgorice, najskuplji je prodat za 48.500 dolara.