DR. ADNAN DIZDAR


                                                  „Poznati ortoped, nekada vrstan rukometaš, osmislio je patent za pričvršćivanje implantata koji radikalno olakšavaoperacije i skraćuje oporavak najtežih pacijenata“

 

 

Kratka agencijska vijest objavljena proteklih dana u ovdašnjim medijima izazvala je veliku pažnju u liječničkim krugovima. Ugledni sarajevski ortoped Adnan Dizdar, nekadašnji rukometni reprezentativac Jugoslavije, u ruskom je Sevastopolju osvojio zlatnu diplomu na izložbi inovacija i novih tehnologija Novo vrijeme. Uspjesi i nagrade bh. inovatora posljednjih godina nius rijetkost, no nagrada za Diozdara je vrijedna jer je njegov patent, Ortopedska daščica sa rašljastim vijcima već u upotrebi i pokazuje izvrsne rezultate. Skoro devedset procenata nagrađenih patenata nikada ne pronađe svoju upotrebnu vrijednost, no Dizdar je svojim pacijentima, na sarajevskoj Klinici za ortopediju, već ugradio devet implantata sa svojom daščicom od humanog čelika i titanija što je „inventivno i korisno rješenje za saniranje koštanih preloma, koje je već u primjeni“, kako stoji u obrazloženju nagrade.

 

„OVO ĆE NAM SVIMA DIĆI KRILA“

 

„Patent ne nastaje odmah, on traži svoje vrijeme. Prva prijava patenta bila je prije četiri godine, a nakon toga je teklo vrijeme u kojem smo pokušavali vidjeti može ili se on ili ne primijeniti u praksi. Na sreću, ovaj je već primijenjen i polučio jue izvrsne rezultate“, priča doktor Dizdar, pokazjući nam snimke patenta, koji će zvanično biti predstavljen sredinom oktobra u zenici, na skupu udruženja američko-bosanske medicinske inicijative. Dizdar kaže kako nije riječ o patentu novog implantata kuka, kako su mnogi pomislili u prvi mah kada je objavljena vijest o nagradi, nego o rupama za šarafe, na koje se pričvršćuje implantat. „Svi implantati imaju rupe za šarafe, kojima se pričrvšćuju. Naš patent je nova, poboljšana verzija postojećih rupa koje postoje u svijetu. Mi smo, do sada, operirali ukupno devet pacijenata, trudli smo se da uzmemo slučajeve koji su indikativni, da operiramo najteže slučajeve. Smatrali smo da, ako njih uspješno zbrinemo, onda je to sve pozitivno i za one koji su lakši. I svakome je pacijentu  rehabilitacija išla ubrzanim tempom nego do sada, pacijenti su išli kući dva ili tri dana nakon operacije“, pojašnjava Dizdar.  Odobrenje za rad na patentu Dizdar je sa suradnicima dobio prije godinu dana. Prije toga, proveli su dosta vremena čekajući na odobrenje Etičkog komiteta i sličnih institucija, neophodno kako bi svoj patent mogli praktično testirati. Sa ceoma malo novaca, tek jednaest hiljada maraka koje im je odobrio prijašnji ministar zdravlja sarajevskog Kantona, Mustafa Cuplov, uspjeli su testirati inovaciju koja bi mogla uveliko olakšati operacije kuka i postoperativni oporavak i najtežih pacijenata. „Sve je, u stvari, entuizijazam. U zemlji u kojoj nema para, morate se snalaziti kako znate. Onda vam to ispada kao hobi, a ne neki realni posao“, pojašnjava Dizdar, potcrtavajući kako je uspjeh inovacije sarajevskih liječnika sjajan način za promociju zemlje i njenih stručnjaka koje se na Zapadu ipak gleda pomalo ispod oka. „U zemlji u kojoj živimo, koja je na nivou socijalne pomoći, morate shvatiti da je to tako. To je izazov jer će se naša iskustva koristiti vani, što nam na neki način diže dignitet. Jer kada ste ovakva zemlja, onda vas svako gleda kao na socijalni slučaj. Ljekarska profesija traži dignitet, kvalitet i velika ulaganja, to je jedna od najskupljih grana nauke i društva uopće. Zato nam ovakav uspjeh svima itekako podiže krila.“

 

BIH KAO KARIKATURA

 

Patent za pomoć pri implantaciji kuka Dizdar je, kako kaže, odabrao jer se uporedo s operacijama kuka, inovacija sarajevskih liječnika može upotrijebiti i na ostalim implantatima, odnosno, drugim dijelovima tijela. „Ako neskromno razmišljamo, patent može biti konkurencija postojećim školama u gradnje u svijetu, jer je nešto novo i izuzetno pozitivno.“ Ono što sada želi pokušati i čemu se nada jeste da se u BiH pokrene proizvodnja polufabrikata njegovog patenta. Zasada će se proizvoditi u Zagrebu, u tamošnjoj tvornici medicinskih pomagala Instrumentarij, jedinoj takve vrste na Balkanu. Njihovih 115 godina iskustva ali i volja da se upuste u ovakav posao olakšali su Dizdaru odluku kome prepustiti proizvodnju. „Od Instrumentarija sam dobio 50 besplatnih implantata za svoju kliniku, 20 za Tuzlu i 20 za Zenicu. Neovisno krećemo u ta tri centra kako ne bismo frizirali rezultate i nakon toga ćemo, pred Novu godinu, u Sarajevu, na prvom balkanskom kongresu stručnjaka iz ove oblasti predstaviti projekat i sve informacije do kojih smo došli“, kaže Dizdar. Ono što se zasada zna, kada su u pitanju prvi rezultati, jeste da pomoću Dizdarovog izuma pacijenti mnogo ranije idu kući na oporavak. „Kuk smo odabrali jer takvu povredu imate svaki dan. Kod nas u bolnicu svaki dan dođe dvoje-troje ljudi s povredom kuka. Na našu sreću, mi smo dokazali uspješnost patenta na najtežim slučajevima, na ljudima koji su i dementni i oduzeti i slično. Svi su preživjeli i brzo se rehabilitirali.“ Dizdar će rezultate svog patenta uskorio predstaviti kolegama stručnjacima iz karolinške bolnice u Stockholmu, ljudima koji su bh. liječnicima mnogo pomagali proteklih godina. Šveđanima je ponuđena prezentacija i ako prihvate, oni bi mogli biti institucija preko koje će se Dizdarov patent distribuirati u zapadnom dijelu Evrope. Ono što Dizdar žarko želi jeste proizvoditi polufabrikate u Bosni i Heregovini, no ta se ideja zasada čini kao nemoguća misija. „Nevolja Bosne i Hercegovine je to što mi nemožemo sami ući u proizvodnju polufabrikata. Mislim da bi mi svoju šansu mogli naći ako postanemo zemlja prenosnik ideja i pameti ka bogatim arapskim zemljama, koristeći arapski novac kako bi naše ideje pretočili u konkretne proizvode. Ako bismo ih uspjeli zagrijati za ove ideje, a to mora uraditi država, jer Arapi ovdje dolaze, studiraju, investiraju, onda bi proizvodnja mogla biti ovdje, u nekoj bh. tvornici“, kaže doktor Dizdar, zaključujući: „Zemlja u kojoj živimo to zasada nije sposobna uraditi. Kod nas je sve nacionalno, kod nas je bogomolja važnija od čovjeka i nisam siguran da ćemo uspjeti proizvoditi ovakve stvari. Karikatura je to šta smo od svoje zemlje napravili.“

 

 

SPORTISTA, REPREZENTATIVAC, STRUČNJAK

 

Doktor Dizdar je na Olimpijadi u Moskvi 1980. godine branio gol rukometne reprezentacije Jugoslavije

 

Generacija rukometaša sarajevskog Željezničara, čiji je gol branio doktor Adnan Dizdar, 1978. godine je osvojila naslov prvaka Jugoslavije. Okosnicu ekipe tada su, uz Dizdara, činili Ranko Božinović, Jefto Perišić, Ćamil Festić i Gordan Žigić te Rusmir Delahmetović. Sa klupe ih je kao trener predvodio Sead Hasanefendić. „U posljednje vrijeme uopće ne pratim rukomet, iako sam se nekada i sam bavio sportom“, kaže kroz smijeh Dizdar, nekadašnji rukometni reprezentativac Jugoslavije, učesnik Olimpijade u Moskvi 1980. godine. „Odem rijetko na utakmice, nemam baš ni vremena, pa samo ponekad pogledam prenose na televiziji.“ Kaže kako su današnji golmani istog kvaliteta kao u vrijeme dok je on branio, no razlika je ogromna kada je u pitanju brzina igre. “Sve nekako ide naprijed, samo je kod nas sve naaopkao. Recimo, u klubu koji je rukometni prvak države nemate nijednog momka koji je rođen u sarajevu. Nekada su sve timogve naših klubova činili uglavnom momci iz tih gradova, i u Goraždu, Banja Luci, Sarajevu, Zavidovićima… Velika je razlika kada vi imate svoje dijete u timu, pa njega dođe gledati dvadeset njegovih prijatelja koji se okupljaju u dvorani, prate utakmice i treninge. Oni se onda nalaze i druže u dvoranama a ne u parkovima gdje sjede, motaju travu i bodu se iglama. Sanjanje nekakvih uspjeha sa ovakvom orijentacijom je nerealno.“ Doktor Dizdar je bio jedan od likova priče Pauk na zidu, pokojnog Darija Džamonje, koji je Dizdara zvao njegovim starim nadimkom–Krcko. „Pod prstima sam osjećao bazen vodurine što se nakupila u čašici koljena, premještao se sa stolice na stolicu ne bih li našao povoljni­ji položaj za sjedenje – ali džabe. Boli, pa boli! Nećete mi vjerovati, kad sam već pomišljao da odem kod svog jarana i komšije Dragana koji ima bonsek, pa da si odrežem ovu jebenu nogu koja mi ne služi više nizašta osim da boli, pored izloga prolazi Krcko (dr. Adnan Dizdar), ja mu kucnem da svrati na kafu… ‘U frci sam, Daco.’ ‘Daj, ne jebi – pogledaj mi ovo…’ ‘Šta ti je?’ ‘Čini mi se da imam vodu u koljenu.’ Zavrnuh nogavicu, a Krcko mi svojim klavirističkim prstima pređe preko noge: ‘Ma, jok! Nemaš ti vodu u koljenu – ti imaš votku u koljenu.“

 

 

 

Komentariši