Posljednji bedem pred Ronaldom i Portugalcima
Skoro dva metra visoki, stasiti Trebinjac, golman engleskog Stoke Cityja Asmir Begović je u svega deset godina od izbjeglice iz Trebinja stigao do najbogatije, neki će reći i najjače nogometne lige svijeta. Između dana kada je kao četverogodišnji dječak sa porodicom morao bježati iz rodnog Trebinja do profesionalnog ugovora prvo sa Portsmouthom a zatim i sa Stoke Cityjem su gladne izbjegličke godine u Njemačkoj i egzil u Kanadi. No sve je to Asmir istrpio dočekavši ostvarenje onoga što je želio od dana kada je prvi put, s ocem Amerom, nekada golmanom trebinjskog Leotara, provodio sate na nogometnom terenu u njemačkom Kircheimu u kojem mu se porodica skrasila po odlasku iz BiH. Dočekao je utakmice u dresu nogometne reprezentacije BiH a u nastavku utakmice protiv Francuske u Parizu pokazao zašto ga nogometni stručnjaci u Engleskoj smatraju jednim od tri najbolja golmana engleskog Premiershipa. Golmanom koji će sasvim sigurno veoma brzo igrati za klub poput Manchester Uniteda ili Chelseja. „Svakako da mi je drago što se o meni razmišlja kao o sportašu koji može igrati u takvim klubovima“, kaže nam Begović. „Ali sam takav, ne razmišljam mnogo o drugim klubovima dok nosim dres nekog tima. Tako je i sada, razmišljam samo o Stoke Cityju. O tome šta se može desiti u budućnosti je pomalo bespredmetno razgovarati. Ko zna šta će se dešavati i gdje će svako od nas biti za godinu dana? Ali ono što znam jeste da zaista uživam u ovim danima karijere, da smi se sviđa biti dio Stoke Cityja. Igram u dobrom klubu, organiziranom i sa fanatičnim navijačima. Sigurno je da svaki sportaš želi biti dio najvećih timova, da igra na najvišem nivou i možda mi se to i desi ovdje u Engleskoj. Vidjećemo. Zasada sam koncentriran isključivo na Stoke, na prvenstvo i Europa ligu koju igramo ove sezone, što je odlična stvar za klub.“
IDEMO POBIJEDITI PORTUGAL
Iako je od nesretno okončane utakmice posljednjeg kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, koju je BiH igrala protiv Francuske u Parizu, prošlo deset dana, begović još uvijek razmišlja o posljednjih petnaestak minuta tog dvoboja. Bila je to utakmica koja je određivala direktnog putnika u Poljsku i Ukrajinu, neki će reći i društvenu klimu u zemlji u narednim mjesecima. “Malo je vremena prošlo da bi se emocije mogle sleći, ali život ide dalje. Sve mi je to u parizu veoma teško palo, da utakmicu koju smo odirali briljantno okončamo na takav način, nesretnom primljenim golom. Bili smo veoma blizu… I danas sam tužan, iako je prošlo desetak dana, nema čak ni snage da pogledm snimak utakmice ili najzanimljivije dijelove sa golovima ili prilikama“, kazat će Begović. „Najvažnije je da se sada vratimo u ono stanje u kakvom smo bili pred utakmicu u Parizu. Dakle, trebamo staviti tačku na Francusku, podvući crtu jer je ta utakmica gotova, to je prošlost koju ne možemo promijeniti. Idemo dalje, idemo se skoncentrirati na utakmice baraža i pobijediti Portugalce.“ Asmir je, priznat će, jedan od rijetkih reprezentativaca koji nije imao favorita prilikom izvlačenja imena protivnika u doigravanju. Kaže kako bi nam svaka reprezuentacija s kojom smo se mogli naći u baražu, bila jednako težak protivnik. „Da budem iskren, nisam razmišljao o tome koga bih volio da izvučemo a koga ne. Ne postoji niti jedna reprezentacija u doigravanju za koju mislim da je ne možemo pobijediti. Sigurno je Portugal veliki protivnik, ali itekako imamo šanse, možemo mi igrati sa njima. Sve je na nama. Ako mi budemo pravi, ako budemo igrali onako kako smo se predstavili protiv Francuza, možemo ih pobijediti. Prvo poluvrijeme iz Pariza je recept za uspjeh.“ Hrabri, kaže, činjenica kako su selektori sve četiri reprezentacije koje su bili mogući protivnici BiH u doigravanju za Euro u svim svojim istupima naglašavali kako ne žele igrati sa našim nacionalnim timom. To je, kaže Asmir, dokaz visoke kvalitete Sušićevog tima i pokazatelj kako je reprezentacija, zapravo, mnogo kvalitetnija nego što se misli. „To što nas niko nije htio za protivnika je za nas super stvar. To pokazuje koliko smo kvaliteni, koliko smo dobar tim. Sjajno je to što nas druge ekipe respektiraju, to je velika stvar koja možda najbolje pokazuje koliko smo se popravili i koliko dobro igramo. No mi moramo nastaviti tako, moramo raditi kako bi bili još bolji. Znamo da smo dobri, ali se ne smijemo time zadovoljiti“, kaže Begović. „Svakako da će biti teško, niko nije htio Portugal, pa tako ni mi. Ali sada kada nam ih je žrijeb dodijelio, idemo ih pobijediti.“ A koliko god to na prvi pogled izgledalo teško i nemoguće, recept za pobjedu u baražu je, kaže Begović, veoma jednostavan. Igrati svih 90 minuta utakmice onako kako smo igrali prvih sat vremena u Parizu. Igrati na način zbog kojeg je reprezentacija BiH već postala prepoznatljiva u Europi. „Taktiku će svakako odrediti selektor Sušić, ali je najbitnije da mi igramo svoju igru, da se dobro pozicioniramo, dugo držimo loptu u svom posjedu i stalno igramo naprijed. Ako to uradimo, onda možemo uspjeti. Naravno, nije tako jednostavno nametnuti svoj način igre ali je jasno kako ćemo morati zaista biti strpljivi i pokušati odrediti način na koji će se utakmica odvijati. Jasno je kako će nas i publika nositi u Zenici, znam da će atmosfera biti vatrena i zato se ne bojimo Portugalaca ni ih se trebamo plašiti.“ Nakon što su okončane kvalifikacije za Euro u kojima nije branio onoliko koliko je trebao i koliko, objektivno, svojom kvalitetom i formom zaslužuje, pitali smo i za odnos sa Safetom Sušićem. Selektor reprezentacije Begoviću je pretpostavio Kenana Hasagića, što je biola odluka koja je izazvala veliku pažnju i žučne polemike u ovdašnjoj javnosti. „Što je bilo, bilo je. Sve je prošlo, sve je iza nas“, kaže Begović. „Naravno kako svim srcem želim braniti za BiH u baražu a ko će stati na gol protiv Portugalaca ne znam. O tome odlučuje selektor Sušić. Mislim da sam pokazao svoj kvalitet u utakmicama u kojima sam branio za reprezentaciju, mislim da sada selektor vjeruje u mene. Bio bih presretan da branim, no o tome ne odlučujem ja“, kaže golman Stoke Cityja, dodajući kako ne postoji sukob između njega i selektora. „Što se mene i selektora Sušića tiče, mi se zaista razumijemo, među nama nije nikada bilo nekih velikih problema. Postojale su neke nezgodne situacije koje smo riješili i to je stvar koja će ostati između nas dvojice. O tome ne trebamo javno pričati. Neki su mediji u svojim napisima malo pretjerali pa je sve to izgledalo loše, ali je sve među nama ok. Zaista nemamo nikakvih problema.“ Kao što nema problema, dodaje, niti u odnosu sa Kenanom Hasagićem.“Među nama nema problema, samo zdravo rivalstvo. Znamo kako je ekipa najvažnija. To što obojica želimo da branimo je normalna stvar, da nije tako bilo bi neobično, ne bi bilo nimalo sportski. Svaki igrač želi nastupati, igrati što više za reprezentaciju ili za svoj klub.“
STOKE JE AMBICIOZNA SREDINA
Asmir je već osam godina profesionalac u Engleskoj. Kada je sa svega šesnaest godina potpisao profesionalni ugovor s Portsmouthom, njegov je otac kanadskim novinarima pokušavao objasniti koliko je ponosan na svog sina. Sedam godina živjeli su u Njemačkoj, a kada im je istekao izbjeglički azil, odlučili su preseliti u kanadski grad Edmonton. Ponovo su krenuli iznova. Otac Amir je radio kao dostavljač, a kada bi završio posao, odlazio je na treninge s Asmirom. Stigli su u Edmonton noseći nekoliko torbi u kojima je bila samo garderoba. Asmir je počeo trenirati u lokalnom klubu Southwest Sting i brzo je dospio do kanadske U-17 reprezentacije. Nakon što je debitirao za reprezentaciju Kanade, počeo je dobijati ponude ozbiljnih evropskih klubova. Menadžer Dave Hurst došao je u posjetu Begovićima u Edmonton i ponudio im da Asmir s njim otputuje u Englesku, na treninge Portsmoutha. Agencija je ponudila pokrivanje troškova putovanja i boravka u Engleskoj. Nekako u isto vrijeme kanadski golman Lars Hirschfield, koji je u to vrijeme branio u Tottenhamu, zvao ga je dođe na probu u London. “Došao sam u Portsmouth na probu 2003. godine i odmah mi se svidjelo, ali sam odlučio otići i u Tottenham, jer sam htio biti pošten i prema tim ljudima. Tamo sam bio dvije sedmice, ali sam se ipak vratio u Portsmouth. Svidjelo mi se tu, ljudi su mi nekako izgledali bolji i nakon samo dvije sedmice boravka i nekoliko treninga ponudili su mi da potpišem ugovor. Konsultirao sam se sa roditeljima i odlučio ostati.” Od prošle je sezone golman Stokea, na čijim je vratima naslijedio danskog veterana Sorensena. „U klubu mi ove sezone ide odlično. Konačno sam se ustalio na mjestu prvog golmana, a sa utakmicama stičeš sigurnost, konstantno se popravljaš, zarađuješ iskustvo i sve mi ide nabolje. Ovo je premijerna godina u koju sam krenuo kao prvi golman Stokea. Trener mi je kazao kako u mene bezgranično vjeruje, kako ima povjerenje koje ne smijem izigrati. A kada imaš takvu podršku i znaš da ti ljudi vjeruju, da od tebe očekuju velike stvari, onda je puno, puno lakše braniti. Svjestan si da te neka greška, koja se svakome može desiti, neće poremetiti, da ćeš i dalje biti tu“, kaže Asmir. Analizirajući njegove golmanske kvalitete, neki su kazali kako je za njega bolje da kao mlad golman stiče iskustvo u klubu poput Stokea, timu koji više pažnje posvećuje obrani vlastitog gola te, samim tim, ima više posla od golmana u timovima koji se bore za naslov engleskog prvaka. „Dobro, naravno da imam više posla kao golman Stokea, a ne, recimo, Manchester Uniteda, ali ne gledam na to kao na neki hendikep. Gledam na Stoke kao da je najveći klub na svijetu i branim najbolje što mogu. Veoma je bitno što igram u super kvalitetnoj ligi, vjerovatno najjačoj na svijetu. Snašao sam se i nekako se namjestilo da se moje i klupske ambicije podudaraju. U klubu žele napredovati, žele stvatrati što bolji i kvalitetniji tim koji možda neće biti među prva tri četiri na tabeli, ali hoće među sedam najboljih svake sezone“, kaže Begović, zaključujući: „Sviđa mi se što Stoke, za razliku od mnogih drugih timova, neće nikada trošiti više od onoga što imaju i to je fantastična stvar. Ali to ne znači da Stoke nije ambiciozan. Jeste itekako. Ljudi koji vode Stoke rade strpljivo, pametno i polako. Znaju da se ne može preko noći dospjeti u društvo najvećih jer se takva ambicija može obiti u glavu. Tada riskiraš da izgubiš sve što si godinama gradio.“
