„Ne znam kako daleko ćemo dogurati u Ligi prvaka, ali sam ubijeđen da ćemo pobijediti Portugal i otići na EP“
Oni su klub čiji dres nosi Kaka. No, nije to čuveni Brazilac iz madridskog Reala, nego brazilski branič kojem je najveći domet u karijeri bilo igranje za portugalsku Bragu u prošlosezonskom izdanju Europa lige. Imaju i Argentinca Solarija, ali ne poznatog napadača Reala i Intera, Santiaga, nego njegovog brata Estebana. Imaju i Nuna Moraisa, Portugalca koji je igrao za Chelsea u vrijeme vladavine Jose Mourinha. Dakle, klub sa nekoliko malo poznatih igrača, no klub koji je ove jeseni hit u Ligi prvaka. Kiparski Apoel, klub bh. reprezentativca Sanela Jahića, ujedno i najskupljeg nogometaša ovog tima, predvođen srbijanskim stručnjakom Ivanom Jovanovićem, igra najbolji nogomet u svojoj historiji. Četiri utakmice i osam bodova bez ijednog poraza dokaz su da se kvalitetnim radom i pametnim ulaganjima može napraviti veliki rezultat u takmičenju rezerviranom za razvikanije i bogatije klubove. U utorak uveče savladali su Porto u najuzbudljivijoj utakmici dosadašnjeg toka Lige prvaka a Sanel Jahić je, za dvadesetak minuta koliko je sudjelovao u igri, uspio asistirati Gustavu Manduci, koji je golom u posljednjoj minuti susreta postao kiparski junak. „Slavlje ovdje još uvijek traje, slavilo se cuijelu noć a i danas navijači kruže gradom proslavljajući velikin uspjeh“, priča Jahić dan nakon veličanstvene pobjede. „Atmosfera je fenomenalna, svi su sretni. Navijači su stigli u trening centar jutro nakon utakmice kako bi nam čestitali i zahvalili se za pobjedu. Ali ništa još uvijek nije gotovo, još uvijek nismo ostvarili svoj cilj. Moramo ostati čvrsto na zemlji, još su dvije utakmice pred nama i moramo ih odigrati ozbiljno kako bi se plasirali u naredni krug, a to je ono što smo sebi zacrtali.“
TVORAC ČUDA
Priča o kiparskom čudu zanimljivije je zbog toga što u ovaka uspjeh nisu vjerovali čak ni igrači kiparskog tima. „Kada su izvučena imena protivnika, sami smo sebi kazali kako smo autsajderi i da ćemo igrati najbolje štio možemo. No, kako je vrijeme odmicalo, shvatili smo da smo dobri i da se možemo nositi sa svima u grupi, iako su to protivnici sa većim budžetima i zvučnijih imena“, pojašnjava Jahić. „Sada svi pitaju u čemu je tajna, ali tajne nema. Ogroman rad i požrtvovanje, te odnos igrača. „Iako ima mnogo stranaca, atmosfera je odlična. Svi smo, zaista, kao porodica. Među nama nema problema i normalno je da svi na terenu ginemo jedni za druge, da igramo za svoj klub svim srcem.“ Najveće iznenađenje ovogodišnje Lige prvaka, malo kiparsko nogometno čudo zvano Apoel, remek je djelo na ovim prostorima poprilično nepoznatog srbijanskog stručnjaka Ivana Jovanovića. Rodom iz Loznice, godinama igrač beogradskog Rada, Jovanović je trenerski zanat nakon igračke karijere dugo pekao u Grčkoj i na Kipru. U Apoel je stigao prije tri godine s ovlastima kakve imaju menadžeri engleskih timova. Uspostavio je hijerahiju odnosa, igračku i trenersku strukturu i organizaciju koja sada daje prve rezultate. Ovaj 49-godišnji srpski trener, koji je deset godina igrao za grčki Iraklis, drugi put u karijeri igra Ligu prvaka. S Apoelom je u elitnom klupskom takmičenju bio i prije dvije godine, u grupi s Chelseajem, Portom i madridskim Atleticom i osvojio tri boda. „Zaista fantastičan stručnjak, veliki radnik, psiholog ali i prijatelj“, portretira Jahić trenera koji je insistirao na njegovom dolasku iz Grčke proteklog prelaznog roka. „Imamo super odnos od prvog dana kako smo se upoznali. On je insistirao na mom dolasku, tražio me je i vjerovao u mene. Stoga imam dodatnu obavezu da mu se odužim dobrim igrama. Uostalom, zahvaljujući i njemu vratio sam se u reprezentaciju BiH. Sretan sam što su obojica trenera u klubu s naših prostora, naravno da je lakše kada radiš s nekim koga razumiješ, ko je istog mentaliteta. U klubu je i Makedonac Ivan Tričkovski, napadač koji je nekada igrao za Crvenu Zvezdu, tako da smo prava mala ex yu kolonija“, kaže Jahić. Jovanovićev je pomoćnik Bosanac Predrag Erak, nekadašnji igrač zeničkog Čelika i splitskog Hajduka. „Nisam ga poznavao, upoznali smo se tek kada sam stigao na Kipar“, priča Jahić. „Predrag je iz zenice, stalno pričamo o Bilinom polju, o utakmicama koje je igrao za Čelik, ljudima, navijačima. Odličan je tip, simpatičan i dobar stručnjak. Pomogao mi je mnogo kada sam tek stigao na Kipar.“ Igračku je karijeru Erak, nakon jugoslovenskog prvenstva, proveo u grčkim timovima, igrajući za Iraklis, Apollon, Aris i Atromitos, a okončao ju je 2001. godine u srbijanskom Zemunu. Jovanovićev je pomoćnik od 2008. godine. Kiparski mediji tvrde kako je srbijanski trener ključ uspjeha Apoela u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka. O njemu pišu kao o tihom i vrijednom treneru, čovjeku koji pomjera nogometne standarde i postavlja nove granice. Jovanović je ustrojio klub i od Apoela stvorio iznenađenje Lige prvaka sa budžetom od „svega“ osam miliona eura. Kompletna Jovanovićeva ekipa, prema tržišnim procjenama vrijedi 15 miliona eura, što je u okvirima engleskih ili španskih liga simbolična svota. Najskuplji je igrač upravo bh. reprezentativac Sanel Jahić (1,3 miliona eura po procjeni transfermarkta), ali društvo iz Nikozije to ne sprječava da nakon četiri odigrane utakmice budu na čelu grupe G sa osam bodova, ispred ruskog Zenita, ukrajinskog Shaktara i portugalskog Porta. Jovanović ima recept za osvajanje bodova protiv velikih igrača. Igra racionalno, pametno, ne brani se i golove postiže nakon zahvaljujući osmišljenom, razrađenom i automatiziranom igrom. „Pored toga, stalno rotira tim, tako da svi igraju i svi daju sve od sebe“, dodaje Jahić. „Niko od nas ne igra svaku utakmicu, makar ne u cjelosti. Tim se uvijek prilagođava protivniku, po zamisli trenera. Mislim da i zbog toga imamo sjajne rezultate, jer smo uvijek svi spremni i motivirani za igru.“
TAJNA USPJEHA
Turisti su najvažniji dio priče o recentnom uspjehu kiparskih klubova. Zahvaljujući fantastičnoj klimi, suncu koje prži i u prvim danima novembra, ovu zemlju godišnje posjeti oko tri miliona turista, uglavnom onih iz zapadne Evrope. Novac koji se od turizma slijeva na Kipar razlog je zašto ova zemlja nije osjetila probleme koje sa sobom nosi nestabilna euro-zona, recesija i svi ti slični pojmovi koji plaše posljednjih mjeseci. Klima i uredno plaćanje razlog su zašto su na Kipar stigli brojni igrači iz Portugala, zemlje teško pogođene ekonomskim problemmima. Kipar je za Portugalce posato obećana zemlja, jer portugalski klubovi grcaju u dugovima, nemaju novaca za plaće igračima i na Kipru se danas zarađuje više nego na Iberijskom poluotoku. U Apoelu najbolji igrači godišnje zarađuju oko 600 hiljada eura. Kada je Apoel u pitanju, dva najvrjednija igrača, Menduca i Sanel Jahić, procijenjena su na milion i pol eura. Najveća odšteta koja je plaćena za nekog igrača je 700 hiljada eura danskom Kopenhagnenu za Ailtona, dok je najveća zarada od transfera bila 300 hiljada, za koliko je Charalambidis otišao u grčki Panathinaikos. Život je idličan, bez pritiska zbog rezultata, bez udara medija, uživa se pod suncem i na beskrajnim pješčanim plažama. „Živjeti na Kipru je zaista sjano, prava privilegija“, priča Jahić, koji na Kipru živi sa suprugom i trogodišnjim sinčićem. Dječačićem koji već trenira nogomet u školi. „Svaki slobodan trenutak provodim s porodicom, oni su mi najvažnija stvar u životu. Uživamo svakog dana, sve teče lagano, bez ikakvih problem. Sunce svakog dana, klima prekrasna i sviđa mi se ovdje. Ovo je mjesto koje mi se do sada najviše sviđa od svih zemalja i gradova u kojima sam do sada bio.“ Stoga nije nimalo čudno je što je, primjerice, Nuno Morais, koji je nekada igrao za Chelsea u vrijeme dok je taj londonski klub s klupe vodio Jose Mourinho, Portugal odlučio zamijeniti upravo Kiprom. Inozemni igrači sve su češće na Kipru, posebice nakon što su tamošnji klubovi razvili mrežu skauta po Evropi ali i počeli uvoziti stručnjake sa kontinenta. U AEK-u iz Larnace sportski direktor je Jordi Cruyff, nekadašnji igrač Barcelone i Manchester Uniteda. Sin holandskog velikana Johana igrače dovodi uglavnom iz Belgije i Francuske. Ono na što sada upozoravaju tamošnji stručnjaci jeste to da je 90 procenata nogometaša na Kipru stranci, što može biti pogubno za njihov nogomet i reprezentacije. Kada su finansije i organizacija u pitanju, klubovi na Kipru nisu privatni. Nacionalna televizija prenosi sve utakmice domaćeg prvenstva zašto je svakom klubu uplatila po 400 hiljada eura. Ostatak budžeta puni lokalna zajednica zajedno sa bogatim sponzorima koji iz godine u godinu ulažu više i više. S druge strane, kontrola poslovanja klubova je rigorozna, licence i poslovne knjige provjeravaju se nekoliko puta godišnje i nemoguće je da igrači ostanu zakinuti za novac koji im je zajamčen ugovorom. Ako klub kasni sa isplatama, automatski gubi bodove i biva dodatno kažnjen. Da se na Kipru posljednjih godina igra ozbiljan nogomet ukazuje i to kako su u posljednje četiri godine njihovi klubovi tri puta bili učesnici Lige prvaka. Manji klubovi inozemne igrače plaćaju od 50 do 100 hiljada eura po sezoni, dok veći, kakav je Jahićev Apoel ili Omonia i Anorthosis plaćaju od 300 do 600 hiljada eura. „Apoel je vrhunski organiziran klub, sada je, mislim, najveći klub na Kipru“, zaključuje Jahić. „Tačno se zna ko šta radi i sve je usmjereno ka uspjehu. Što se novaca tiče, sve se redovno isplaćuje, uvijek bez kašnjenja i nemam nikakvih zamjerki. Klub je odličan, igrači su zadovoljni i zbog toga svi dajemo sve od sebe kada igramo. Zato nam se i vraća dobrim rezultatima.“
POVRATAK U REPREZENTACIJU BIH
„Spreman sam za Portugal“
Od svog debija za reprezentaciju BiH, u martu 2008. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Makedonije u Zenici, Sanel Jahić je za bh. nacionalni tim odigrao osamnaest utakmica. Nakon godinu dana pauze, selektor Safet Sušić pozvao ga je u tim za utakmice doigravanja protiv Portugala, koje se igraju 11. i 15. novembra ove godine. „Čekao sam godinu dana i konačno dočekao poziv selektora Sušića. Presretan sam, ponovo sam dio tima, tu sam sa svojim prijateljima i suigračima. Nikada nisam imao dileme šta želim, uvijek sam htio igrati za BiH. Problem su bile povrede zbog kojih nisam bio spreman, zbog kojih sam propustio dosta utakmica. Sada sam zdrav, u punoj formi.“ Jahić kaže kako ga nije iznenadio Sušićev poziv, dapače, vjerovao je kako će ga selektor staviti na spisak igrača na koje računa u mečevima doigravanja. „Znam da me selektor prati, da vjeruje u mene i zato me je i pozvao sada kada sam spreman. A ozdravio sam i ušao u formu u pravo vrijeme, baš kada treba.“ U njegovom je timu nekoliko suigrača iz Portugala i Jahić svakodnevno s njima priča o utakmicama doigravanja. Kaže kako se nisu obradovali kada im je žrijeb donio BiH u doigravanju. „Naravno da smo mogli dobiti nekog lakšeg protivnika, no možemo se mi nositi s Portugalcima. Imamo sjajne igrače, odličan smo tim, iskusniji smo i možemo ih proći. Uostalom, ne igraju ni oni dobro i imamo mi itekako dobre šanse. Trener Jovanović je gledao utakmicu protiv Francuza, oduševljen je našom igrom. On također tvrdi kako možemo pobijediti. A ja sam u to uvjeren i jedva čekam okupljanje i utakmice.“
