SAFET SUŠIĆ (56)
Safet Sušić, selektor nogometne reprezentacije BiH, spreman je za najveći izazov u svojoj trenerskoj karijeri. Evropsko nogometno prvenstvo, koje se igra u Poljskoj i Ukrajini narednog ljeta, probat će osigurati na teži način, u dvije utakmice doigravanja protiv Portugala. Dvije godine nakon što je imenovan za selektora, Sušić je sa svojim suradnicima uspio od reprezentacije BiH stvoriti tim koji nije izgubio niti jednu od posljednjih šest kvalifikacijskih utakmica, tim koji je najbolje rangiran na FIFA listi od dana kada je osnovan NS BiH. Dvije godine od prve utakmice na mjestu selektora, Sušić, u otvorenom i iskrenom razgovoru za Slobodnu Bosnu, priča o načinu na koji je stvarao reprezentaciju, svojoj trenerskoj filozofiji, očekivanjima u susretima s Portugalcima. „Najteže mi je bilo napraviti ekipu“, kaže Sušić na početku razgovora za naš list. „To se nije moglo napraviti preko noći. Isto tako, nije se moglo nastaviti sa istim timom koji je igrao u baražu za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Ako sa tim igračima nisi mogao pobijediti u kvalifikacijama i otići na SP, onda je bilo jasno da se ne može ni na Evropsko prvenstvo. Trebalo je naći igrače, dovesti ih, ukomponirati u tim… To je bila prva stvar koju sam morao napraviti. Drugo, smetalo mi je nepovjerenje nekih ljudi koje sam osjetio kada sam postao selektor…“
Ljudi iz Nogometnog saveza?
Ne, ne… Općenito, ljudi u Bosni koji su bili skeptični prema meni, mada ne vidim razloga za taj skepticizam. Nekoga ko je izabran za najboljeg igrača BiH u zadnjih pedeset godina pitaju može li on voditi reprezentaciju? Meni je to bilo smiješno, shvatio sam to kao da mene ljudi pitaju znam li išta od fudbalu. To mi je smetalo. Ali je najteža stvar svakako bila stvaranje tima. Nedostajalo je nekoliko igrača kada sam došao. U početku smo imali grdnih problema, nismo imali niti jednog ljevaka u ekipi. Srećom, pojavio se Senad Lulić, poslije njega Mensur Mujdža pa neki igrači koji su bili blizu ali nisu igrali kakav je Haris Medunjanin…
Srećom, vratio se i Saša Papac…
Da, srećom po nas.
Zbog čega je vladalo toliko nepovjerenje? Vaša trenerska karijera uopće nije loša. Istina, niste vodili velike evropske klubove, ali ste svuda gdje ste radili pravili dobar posao?
Ne znam da li je samo u pitanju činjenica da sam vodio, recimo, Istanbulspor a ne Bayern. Jednostavno, takav smo narod. Inače nemamo puno povjerenja. Selektor je takva funkcija, uvijek su oko selektora podijeljenja mišljenja.
Bili ste često i meta dobrog dijela ovdašnjih medija, čiji se novinari nisu mogli pomiriti s činjenicom da više nema Miroslava Blaževića, a time ni privilegija koje su (ne)opravdano kod njega uživali?
Kod nas je to malo drugačije. Recimo, u Francuskoj nema medijskog prostora za svakoga, tamo ne može svako doći na televiziju ili u novine i pričati o svemu. Kod nas svako živ može da kaže sve što hoće, da se istrese na selektora i igrače i da za to ne snosi nikakvu odgovornost. U Francuskoj je jedan sportski dnevnik, L'Equipe i France Football koji izlazi dva puta sedmično i to je to. U L'Equipeu dobiti prostor za intervju je čudo, moraš to debelo zaslužiti. To mi je malo smetalo kod nas, što svako može pričati svašta i o svemu.
Koliko vam je bilo teško promijeniti pravila ponašanja kada je reprezentacija u pitanju. Uveli ste red, nije se moglo desiti da se u hotel dolazi kada ko hoće, da se ulazi igračima u sobe…
A šta su pravila ponašanja? Valjda je to nekakav osnovni red kako se treba ponašati. Meni je bilo neshvatljivo da se u dane priprema moglo u hotelu naći stotine ljudi. To je meni nepojmljivo, ja to ne bih mogao izdržati. Ne znam ko bi to mogao da podnese. Znam da je za pripremu jedne utakmice potreban mir, konncetracija koja traje nekoliko dana, a ne samo dan prije utakmice. Stalno igračima ponavljam da se utakmica ne može pripremiti na dan kada se ona igra. Utakmica se priprema od prvog dana okupljanja pa sve do izlaska na teren. Moraš biti savjestan, veliki profesionalac, ozbiljan, skupiti u sebi svu energiju, kako pozitivnu tako i negativnu, akumulirati je u sebi da bi to mogao sve istresti na teren. Opet kažem, prije svega imam igračko iskustvo, znam kako igrači dišu, kako razmišljaju i zato vlada red.
Vas igrači ne mogu prevariti…
Dobro, sve je to individualno. Ima igrača koji vole malo drugačije da se ponašaju, svako ima nekakav svoj način pripreme za utakmicu. Ali ja volim mir. Volim da, kada se krene na utakmicu, da u autobusu bude mir, da nema muzike, mobitela…
Neka vrsta meditacije?
Naravno, jer već tada igrač mora da bude u utakmici, već se tada počinje igrati utakmica. Ima i drugačijih trenera, čuo sam da je, recimo, u Španiji u autobusu i svlačionici dernek kada se krene na utakmicu…
Slušaju li vas igrači?
Mislim da oni samnom imaju puno slobode, čak i previše. Desilo se da neko to malo i iskoristi. Imam povjerenja u njih ali sam im, isto tako, stavio do znanja da svako treba da stoji iza svojh postupaka. Ako je neko namjerno pogriješio, da zna da može za to biti sankcioniran. Nisam za to da se novčano kažnjavaju, za mene je sankcija klupa ili tribina. To se već dešavalo i možda će se i slijedeću utakmicu desiti… Ne znam ni ko je s kim u sobi, nikada ni kod jednog igrača nisam ušao u sobu da ga obiđem, da ga pokrijem pred spavanje, ali treba da znaju da ukoliko neko pogriješi, pogotovo pred važne utakmice, može da bude kažnjen.
Nećete konkretno o primjerima ili imenima?
To ne želim, to ostaje među nama i uvijek će ostati među nama dok sam ja selektor. .
Ako nekoga, iznenada, preselite na klupu ili tribinu, znači da je zgriješio tokom priprema?
Svako treba da stoji iza onoga što radi. Ako to čini, zna šta ga čeka
Čini se kako je vaš prag tolerancije iznenađujuće visok, da imate možda i suviše strpljenja?
I kada sam bio igrač, volio sam da imam dosta slobode. Sjećam se da nas, kod Ivice Osima na Svjetskom prvenstvu u Italiji, niko nije tjerao u 11 uveče na spavanje. Ako je utakmica sutra uveče u devet sati, zašto bih ja morao biti u sobi i gasiti svjetlo u 11? Igrači moraju biti u hotelu do 12 a nakon toga mogu sjediti još u hotelu, biti na masaži, gledati televiziju… Nisam striktan, ne tjeram na gašenje svjetla u 23 sata jer me je to izluđivalo i kao igrača. Zaista sam tolerantan prema njima, imaju puno slobode i zato mi nekada bude malo i smiješno kada pročitam da u reprezentaciji vlada vojnička disciplina. Imaju pravo da ih u neko pristojno vrijeme posjete roditelji, prijatelji… Ne znam kako je bilo prije mene, ali pred prvu utakmicu koju sam vodio, ovdje nije bilo puno svijeta oko reprezentacije. Nekako se sama od sebe ta stvar složila, ne znam ni ja kako.
Spominjali ste Ivicu Osima i Svjetsko prvenstvo. Može li se vama desiti, kako što se njemu desilo, da mu Mirsad Baljic dođe u svlačionicu sa skrivenim diktafonon i kasnije snimak da novinarima?
Vidiš, za to sam čuo tek nedavno. Nisam čak siguran ni da je Mirsad to radio. Ne znam ni da li je to istina ili je postalo neki, da tako kažem, urbani mit.
Konsultirate li Osima oko taktike, pozicija igrača? Koliko uopće sa njim razgovarate tokom priprema za utakmice?
Razgovaramo, ali se oko ekipe ne konsultujemo. Prije svega zato što Ivica nije takav tip čovjeka koji će ti doći za stol i govoriti šta treba da radiš. Istina je da sjedimo i ozbiljno pričamo. Recimo, poslije utakmice sa Lukskemburgom, nas dvojica i Borče Sredojević smo ostali analizirati utakmicu do četitri ujutro.
Osim je optimista kada je u pitanju ishod utakmica s Portugalom. I to, čini mi se, veliki optimista?
Vjerovatno umjereni optimista. Ne znam može li iko biti, kada je Portugal u pitanju,veliki optimista. Lijepo je biti optimistačn, ali… Švabo je realan čovjek. Svako ko poznaje fudbal zna kakav nam je protivnik, kakva je naša ekipa i šta se sve može dešavati.
Koliko reprezentaciji znači to što je on predsjednik NS? Gledaju li nas sada s malo više respekta u tim inozemnim fudbalskim krugovima?
To moraš pitati članove Komiteta kako im je kada odu na razgovore sa predstavnicima UEFA i FIFA, na sastanak sa Blatterom ili Platinijem. Oni znaju koliko je važno kada uz sebe imaju jednog takvog čovjeka na čelu delegacije. To je dovoljno, najjači smo na svijetu. (smijeh)
Koliko su vam problemi u Savezu bili otežavajuća okolonost u radu. Usred kvalifikacija nam je prijetila suspenzija?
Suspenzija me nije mnogo opterećivala. Došao sam da pokušam napraviti reprezentaciju koja će otići na Evropsko prvenstvo. Isto tako, od prvog dana sam znao da, ukoliko se desi da ta suspenzija potraje, imaš izbor. Ideš s mjesta selektora silom prilika i s tim sam se pomirio.
Za sebe tvrdite da ste čovjek koji ne voli davati bombastične izjave. Čini se da Vam je i to bila, nakon stila Ćire Blaževića, otežavajuća okolnost?
Zašto bih folirao bilo koga? Ima dovoljno i fudbalskog i životnog iskustva. Vidite šta se desilo hrvatskom selektoru Slavenu Biliću. U kvalifikacijama je pričao kako će biti prvi u grupi, kako će se oprostiti nakon Evropskog prvenstva i na kraju sve ispadne naopako. Ne možeš tako pričati, kako može bilo ko od nas kazati da će biti prvi u grupi? Moraš biti toliko superioran, imati toliko bolju ekipu od drugih pa da tako nešto kažeš. Ko to može uopće sebi dopustiti?
Vjerovatno selektor Španije i možda Njemačke?
Španci to mogu sebi dopustiti, ali se ni oni tako ne ponašaju. I onda kada ne uspiješ biti prvi, ljudi se okrenu protiv tebe. Svi čitaju šta kažeš, jer ljudima je ovdje reprezentacija važna. Pamte sve što si pričao i dočekaju te na nož nakon neuspjeha, bolno te podsjećajući šta si govorio. Jednostavno, dešavalo mi se da sam, i kada sam bio igrač, gubio utakmice protiv protivnika koje su svi smatrali mnogo slabijim. A dešavalo se i da dobiješ bolju ekipu. Ali davati takve izjave, kako ćemo nekog pregaziti, kako ćemo im sprašiti tri gola, to je… Nemaš argumente za to.
Prije izvjesnog vremena pojavila se priča po kuloarima kako vaš brat Sead, koji se bavi i menadžerskim poslom, „gura“ svoje igrače u reprezentaciju? Povezivalo ga se sa Adnanom Zahirovićem?
Navodno je, kažem, navodno, Zahirovićev menadžer, a to ću pitati Adnana, jedan Darko, momak kojeg ja znam, a valjda je i Sejo sa njim prijatelj. Zahirović je otišao u inostranstvo a prije toga nije igrao za reprezentaciju. Nisam ga ja zvao u reprezentaciju da bi se on mogao prodati van. Svakog našeg igrača pratim, pratim ih na soccerwayu i čim vidim našu zastavicu uz ime igrača, pratim kako, gdje i koliko igra. Volim od svakoga primiti sugestiju, saslušam svakoga ko mi kaže da ima neki naš igrač u nekom klubu u Americi, Zambiji, Kuvajtu… Volim da dobijem takve informacije i onda ga pogledam i pratim. Kada smo igrali prijateljsku utakmicu s Poljacima u Turskoj, svidjela su mi se tri igrača. Zahirović, Darko Maletić i Muhamed Džakmić su tada odskakali od ostalih. Kada smo se pripremali za utakmicu protiv Meksika, kazao sam Elmiru Pilavu (sekretaru reprezentacije op. a) da pozove Džakmića, no on je tada završio transfer u Koreju i bilo je nemoguće da ga pozovem. Poslije sam zvao Maletića, ispostavilo se da je zaslužio i kasnije Zahirovića, koji igra dobro u Rusiji. Ako je neko od 20 utakmica, u 17 standardan u jakoj ruskoj ligi, onda zaslužuje pažnju i to je jedini razlog.
Je li bilo pritisaka na vas kada je u pitanju sastavljanje ekipe?
Nikada!
Kako odlučujete ko će braniti, kako se odlučite između Hasagića i Begovića?
Mogao sam, nakon što se desila situacija sa odbijanjem da dođe na prijateljsku utakmicu, da više i ne pozovem Begovića u reprezentaciju. Ali sam ga pozvao jer mi trebaju dva golmana. Pričao sam sa njim i jasno mu stavio do znanja šta od njega očekujem i kako razmišljam o tome ko će igrati. Na prošlom okupljanju sam mu kazao da će obojica braniti po jednu utakmicu. Pitao me je do kada će tako biti, kazao sam mu do Evropskog prvenstva. Tada ću, ako odemo na EP, odlučiti ko je prvi golman. Nikada me niko nije pritiskao oko sastavljanja ekipe. Druga stvar, analiziraj utakmice koje smo igrali pa kaži gdje nas je to Hasagić koštao bodova? Nikada nisam rekao ko je bolji golman od njih dvojice, za mene su obojica vrhunski golmani a ko će braniti zavisi samo od njih. Kenan sada ne brani u svom klubu i protiv Portugala će braniti Begović.
Pratite li internetske forume?
Iskreno, ne čitam. Desilo mi se nekoliko puta da pogledam šta to tamo ljudi pišu, ali sam brzo odustao od toga. Ne volim komplimente, a kritiku volim još i manje. Ali mi ne smetaju ljudi koji tamo kritiziraju, jer sam vidio da tamo ima malo ozbiljnih rasprava, da se ljudi više prepucavaju i zezaju između sebe nego što ozbiljno analiziraju igru i utakmice. Znaš kako je, kada dobro odigraš utakmicu, imaš pet komplimenata i jednu kritiku. A onda ti ta kritika više smeta nego sve pohvale koje si dobio.
Šta će se desiti nakon 15. novembra?
Ti si prvi koji mi je postavio to pitanje, još me niko ne pita šta nakon Portugala (smijeh). Nije trenutak da sada o tome govorimo. Ne bi bilo dobro da izađu neke moje izjave pred ove odlučujuće utakmice. Da si me prije petnaestak dana to pitao, možda bih ti rekao šta mislim o svemu tome. Sada, nije vrijeme…
Nije valjda da razmišljate o odlasku sa mjesta selektora?
Ner mislim ništa, mislim samo o dvije utakmice protiv Portugala. Postavio sam samom sebi cilj, da pokušam otići na Evropsko prvenstvo. Ako izgubimo od Portugala, nisam ostvario taj cilj. E sad, u tom slučaju moj ugovor se završava 31. decembra ove godine. Ako odemo na EP, završava se nakon prvenstva. Kako god se završilo, idem do kraja ugovora. A da li će to biti u decembru ili junu, vidjećemo. Znaš kako je, postavio si mi neka pitanja na koja sam odgovorio zaista iskreno. Ali, ako ne prođemo Portugal, ljudi su u stanju svašta da napišu, da ti svašta kažu. Naprimjer, ovo što si pitao oko Zahirovića i mog brata. Sejo je počeo da se bavi menadžerskim poslom i zbog toga sam isključiv, zabranio sam mu da se približava moji igračima. Znam da je jednom prilikom zvao Džeku, kada je bilo jasno da Edin ide iz Wolfsburga, mislim da je imao i dobru ponudu za Lulića… Jednostavno, to ne želim, hoću da se izbjegnu takve priče. Ljudi mogu misliti šta hoće, ali u reprezentaciji igraju i igrat će samo oni koji to zaslužuju.
PORTUGAL
O šansama u doigravanju protiv Portugala: Teško je govoriti u procentima. Nemam taj običaj niti bih želio procjenjivati kakvi su nam izgledi. Htio sam i hoću da budem optimista sve od onog trenutka kada sam saznao ime protivnika u baražu. Naša reprezentacija je odigrala zadnjih šest utakmica bez poraza, primili smo samo jedan gol i to iz penala. Odigrali smo nekoliko vrhunskih utakmica i sve su to činjenice koje me primoravaju da budem optimista. Ne možeš biti optimista a pričati kako su nam šanse male ili nikakve. Smatram da će se sve odigrati u Lisabonu, ne vjerujem da bilo koja od ove dvije ekipe u prvoj utakmici može napraviti rezultat koji bi revanš napravio formalnošću. Rezultat će biti tijesan u Zenici i druga će utakmica riješiti pitanje pobjednika. Nadam se da imam inteligentne igrače u ekipi koji neće praviti prekršaje za žute kartone ako to baš ne moraju, prekršaje oko šesnaesterca… Računam, iznad svega, na inteligenciju mojih igrača.
O Portugalu, prednostima i manama: Dvije zadnje utakmice su igrali sa istom ekipom. Opasni su, imaju dobre igrače u svim linijama. Ronaldo, Nani, Postiga… Pored njih tu su još tri-četiri ofanzivna igrača koji mogu riješiti utakmicu. U veznom redu i obrani su isto tako jaki, iako neće igrati Bosingwa, koji nije pozvan za utakmice baraža. Imaju oni i mana, kao ekipa se ne brane dobro. Dešava im se ponekad da prime dosta golova. Čudna su ekipa. Pobijedili su Španiju 4-0, a onda od Islanda prime tri gola. Izgube od Danske u utakmici u kojoj su mogli prinmiti još nekoliko golova. Iznenadila me je ta utakmica, igrali su sa istom ekipom koja je primila tri gola od Islanda, a protiv Danaca im je trebao samo bod da budu prvi. Selektor im je stavio istu ekipu, ofanzivno nastrojenu, vjerovatno je htio da pobijedi. Za nas je to dobro, jer Portugal nije ekipa koja će ti doći da čuva 0-0 kako bi u revanšu pobijedila. Doći će u Zenicu da nas pobijede. Mi ćemo igrati onako kako smo i do sada igrali. Igraćemo. Jednostavno, bez komplikacija, sa dva dodira. Čim se izgubi lopta, da svi igrači nastoje da je što prije oduzmu i vrate u svoj posjed. Tako se danas igra, tako igraju savremene ekipe. Vjerovatno ćemo igrati sa dva napadača. Našalio sam se da nam odgovara rezultat od 7-0. To je rezultat s kojim bi mirno išli na revanš. Da mi neko kaže kako će u prvoj utakmici biti 0-0, ja na to ne bih pristao. To za mene nije dobar rezultat. Pokušaćemo da pobijedimo, to nam je plan. A to možemo.
Kako čuvati Ronalda: U trenerskoj karijeri nikada mi se nije desilo da žrtvujem jednog igrača, da na nekog protivnika stavim flastera. Vjerovatno neću niti ovaj put jer Ronaldo je igrač koji je nezgodan za čuvanje i staviti na njega flastera je žrtvovanje obrambenog igrača. Jedan-dva faula i tu su kartoni. Može ti se desiti da nakon pola sata dobiješ crveni karton. Mislim, njega ne može niko da čuva. Kako čuvati igrača koji u 105-106 utakmica da 100 golova za Real?
O SARAJEVU I PARIS SAINT GERMAINEU
O FK Sarajevu: Nisam došao na proslavu 65. rođendana i ne interesuje me da li mi to neko zamjera i kako se sve to tumači. Nisam bio u Sarajevu kada je bila proslava. Poziv koji mi je upućen našao sam u kancelariji dva dana nakon proslave. Ne idem u Savez svaki dan, ne sjedim tamo svaki dan čekajući poštu. Iamo sam dosta posla, obilazio sam teren u Zenici, trebao sam ići u Istanbul na nekoliko dana… Sarajevo je moj klub, klub koji volim i za koji navijam ali isto tako, kada je Svetozar Vujović bio živ, svaki put kada bih došao u Sarajevo, otišao bih do kluba i obišao ljude koji tamo rade. Sada, svaki put kada dođem iz Pariza, vidim da je novi predsjednik, novi trener, novi sportski direktor… Treba da odem u klub a ne znam nikoga ko tamo radi. I stalno je tako, koliko se samo u zadnjih nekoliko godina u Sarajevu izmijenjalo predsjednika, direktora, trenera… Ako neko meni to zamjeram što ne dolazim u klub, onda je to njihova stvar.
O Paris Saint Germaineu: Činjenica je da je reprezentacija posljednjim igrama podigla svoj rejting, ali je isto tako činnjenica, od koje ne bježim, da sam i ja podigao svoj trenerski rejting zahvaljuujći reprezentaciji BiH. To sam rekao i igračima, da am mnogo napredovao u ovom poslu zahvaljujući radu sa njima. Ko zna, možda jedniog dana preuzmem PSG. Ljjdi su gledali ovu utakmicu protiv Francuza… Ponuda za posao imam stalno, ali me to uopšte ne zanima dok radim ovaj posao. Prije nekoliko dana sam imao jednu ponudu iz Grčke, zvali su me nedavno i iz Turske i to nekoliko puta. Ali takav kontakt ne želim niti može da ga bude sada.
O zaradama igrača: Nije mi žao što danas ne igram. Možemo pričato o tome je li mi žao što sam vani otišao sa 28 a ne sa 22 godine. Šta imamo od toga, od priča šta bi bilo kad bi bilo. Zaradio sam ja dosta novaca, imam lijep život, ali su te svote bile daleko od onoga što ljudi danas zarađuju. Koliko bi danas vrijedio Safet Sušić? Otkud znam? (smijeh) Vrijedio bi puno!
