PREMIJER LJIGA BIH

                                                    Nekadašnji nogometni reprezentativac BiH, bivši igrač bihaćkog Jedinstva i Sarajeva, Vahidin Čahtarević u razgovoru za Dnevni Avaz priznao je kako je igrao u više od 30 namještenih nogometni susreta. „Igrači su samo robovi, čiji se rad ne cijeni niti ih se išta pita. U svojoj karijeri više od 30 susreta odigrao sam po sistemu "tri za tri". Igraš, a već znaš ishod. Nikada mi nisu bili jasni ni treneri koji na domaćim terenima uz pomoć sudaca pobjeđuju, a kada na gostovanju gube, onda su najglasniji u osudi sudaca. To je nekakav začarani krug koji se drži već dugi niz godina, a pogoduje jedino tome da danas nemamo ni kvalitetne lige, ni igrača, ni reprezentacije“, rekao je u šokantnoj ispovjesti Čahtarević, dodajući kako i danas pamti sezonu 2007/2008. u kojoj je igrao za Jedinstvo. „Već u šestom kolu Žepče je tražilo 60 hiljada maraka za tri boda. Sjećam se da ih klub nije imao te da smo taj susret uspjeli dobiti sa 2:0 tako što smo za manje novca kupili suce. U istoj sezoni suci su nas oštetili u susretu JedinstvoOrašje u borbi za opstanak. Sudac susreta Dragan Skakić čudnim je odlukama uspio obraniti Orašje i ostaviti ga u ligi, dok smo mi otišli u niži rang. Ništa čudno tu ne bi bilo da godinu poslije na terenu istom sucu to nisam prigovorio, a on mi je priznao da je vratio novac Jedinstvu (navodno 13 hiljada maraka), što mi daje za pravo da mislim da je od druge strane dobio više.“

 

DRAGANE MOJ, KAD SUDIŠ TI

 

Čahtarevićev iskaz nije prvi u kojem se Dragan Skakić pominje kao sudija koji „svira“ za novac. U maju ove godine, bio je centralna figura, kako se tvrdi, namještene utakmice polufinala Kupa BiH, u kojoj su igrali zenički Čelik i sarajevski Olimpic. Naime, kako je pisao banjalučki dnevnik Fokus, «Zeničani već godinama bezuspješno pokušavaju da izbore nastup u Evropi. Ove godine otvorila im se prilika preko Kupa BiH. U prvom meču, na Bilinom polju, Čelik je slavio s 1:0. Međutim, u revanšu nisu htjeli ništa da prepuste slučaju. Službena lica ‘podmazana’ su sa 30 hiljada maraka. Svi znamo kako je meč završio (1:1) i ko je od toga imao koristi», objavio je ovaj list nekoliko dana nakon utakmice. Na tom je meču Skakić bio glavni sudija, a njegovi pomoćnici Zlatan Bećirović iz Srebrenika i Drago Čule iz Kreševa. „Komesari za delegiranje sudija imaju od klubova po dvije hiljade maraka ako im udovolje u zahtjevu da dobiju arbitra po svojoj želji. Kasnije te sudije imaju i tal s klubovima. Ne mora sve biti u novcu, ali imaju indirektne koristi. Takođe, kontrolori koji daju ocjene sudijama i pokrivaju njihov lopovluk na terenu imaju između hiljadu i dvije hiljade KM, zavisno da li sudiji treba ocjena za izlazak na međunarodnu scenu ili za opstanak na listi. Ostala službena lica, delegat, pomoćnici, pa i glavni sudija, imaju ‘na kafu’ ako se sve završi kako treba. To uglavnom ne prelazi 500 maraka po osobi. Kada tome dodate i dnevnicu koja ih sljeduje, vidite da to u današnjim vremenima i nije tako malo», ispričao je izvor banjalučkog lista. Prije toga, Skakića je prozvao i Pero Pavlović iz čapljinskog GOŠK-a, optuživši ga za namješteno suđenje u utakmici ovog kluba protiv sarajevskog Željezničara. „Skakić me je pitao koliko para sam spreman da ponudim za jedan, a koliko za tri boda. Pošto sam odbio njegovu ponudu, doživjeli smo neviđenu krađu i poraz od Željezničara. Sve to čuli su njegovi pomoćnici Anto Sučić, Zikret Kuljaninović i četvrti sudija Radosav Vukasović“, kaže. Pavlović koji je dodao kako mu je Skakić tvrdio kako on sam sebe delegira i da može da određuje koju utakmicu će suditi. „Poručio mi je i da su bodovi protiv Željezničara skuplji nego protiv nekih drugih ekipa i da je on taj koji odlučuje gdje će i kome dijeliti pravdu.“ Kako tvrde izvori našeg lista, Skakić zna često svirati i protiv nekih ekipa, kakva je, primjerice, Sarajevo, koje je često imale zamjerke na njegovu arbitražu. Ne radi se, naime, niokakvoj netrpeljivosti ili animozitetu suca iz Gradiške, nego je, kako se trvrdi, riječ o neispunjemim detaljima iz dogovora koje su ovaj klub i Skakić imali prethodnih sezona. Navodno je dogovoreno da se za „pošteno“ sviranje sudac nagradi sa deset hiljada maraka u iznimno važnoj utakmici za Sarajevo, no isplaćeno mu je samo hiljadu maraka. Ostatak novca nikada nije dobio a priča se i kako je je nakon toga emisarima sa Koševa poručio kako im je kvota sada utrostručena ukoliko žele da utakmica završi bez problema. O svemu ovome smo u nekoliko navrata pokušavali razgovarati sa Skakićem, kako bi provjerili navode i optužbe na njegov račun, no do zaključenja ovog broja SB nije se javljao na telefonske pozive.

 

OD PET DO 20 HILJADA MARAKA

 

Sugovornici Slobodne Bosne tvrde kako nema niti jednog nogometnog kluba u BiH koji ne radi ili nije radio sa sudijama. Način suradnje i tarife koje se isplaćuju kako bi se došlo do željenog rezultata već su odavno javna tajna, zna se kako se za „pošteno“ suđenje isplaćuje od pet do deset hiljada maraka. Razumljivo je da niko o tome ne želi javno govoriti, no sume isplaćene sudijama, delegatima i kontrolorima variraju od jednog do drugog dijela sezone. U jesenjem dijelu, kada utakmice i nisu toliko važne za konačan plasman, utakmica se može kupiti za iznos između dvije i pet hiljada maraka, dok pri kraju prvenstva, kada se odlučuje o plasmanu klubova, o tome ko će u evropska takmičenja a ko u niži rang, cijene skaču i do dvadeset hiljada maraka. U našem se nogometu tačno zna ko je čiji sudija i za koliko se novca može namjestiti rezultat utakmice. Znaju se i tačna mjesta na kojima se sa sudijama i delegatima mečeva dogovaraju rezultati. Način podmićivanja jednostavan je i odavno razrađen. Ukoliko je u pitanju „domaća“ utakmica, cijela se priča završi za službenim ručkom u nekom od restorana čiji je vlasnik sponzor kluba. Ukoliko se radi o gostovanju, najčešće se „ugovorne strane“ nađu na piću u kafićima benzinskih pumpi i tu se, bez mnogo priče, brzo obavi transakcija. Tako sudije najviše profitiraju u situaciju u kojoj nijedan klub Premijer lige, bez obzira na renome i trenutačni kvalitet, ne bira načina kako bi došao do bodova. U okruženju u kojem živi većina bh. građana ono što sudije zarade kao dopunsku djelatnost zaista je lijepa svota novca. Sudija koji dolazi iz, recimo, Bihaća suditi u Sarajevu, zaradi (zakonski) oko 200 maraka, te još i dnevnicu. Njegov pomoćnik zaradi 30 maraka manje, svečani i obilni ručkovi u ekskluzivnim restoranima uobičajena su procedura, spavanje im obezbijede klubovi, no nisu rijetki ni primjeri da suci budu nagrađeni putovanjem, automobilom, djevojkama sumnjivog morala i raznim drugim povlasticama. Obzirom da sude dvije ili tri utakmice mjesečno, zvanično suci zarade jednu prosječnu plaću koja im, uz njihova redovna primanja, predstavlja osnovicu za sasvim solidan život. Svaki klub ima čovjeka zaduženog za ove poslovne transakcije, neki od njih važili su ili još uvijek važe za ugledne sportske radnike. Zanimljivo je, isto tako, da i oni koji u ime klubova dogovaraju poslove sa sudijama itekako imaju koristi od ovih poslova. Primjerice, nekadašnji sekretar FK Sarajeva, Mirsad Alihodžić, je godinama bio u ovome klubu osoba zadužena za sudije. Tako je uvrijeme dok smu se, kako tvrdi, duguje dvadeset plata za poslove u fudbalskom i sportskom društvu Sarajevo, čiji je dugogodišnji nelegalni sekretar, uspio sagraditi luksuznu kuću u centralnom dijelu Sarajeva, u ulici Pinje Barjaktara kao i vikendicu na Nišićima u blizini Olova. U klubovima su uspjeli napraviti jednostavan način pravdanja sredstava potrošenih za čaščavanje sudija. Naime, sve se pravda uglavnom putnim nalozima, pa tako ispada da su pojedini klupski dužnosnici više na točkovima nego u klupskim prostorijama. Uglavnom je riječ o iznosima od po pet hiljada maraka, od kojih tri hiljade idu glavnom sucu, a ostatak pomoćnicima, kontrolorima i, naravno, osobi koja u ime kluba dogovara suđenje. 

 

ŠUTNJA ODGOVORNIH

 

Izjave Vahidina Čahtarevića i Pere Pavlovića nisu ništa novo kada je bh. nogomet u pitanju. Novost isto tako nije niti da NS BiH već godinama ne čini ništa na sankcioniranju osoba koje učestvuju u namještanju utakmica. Prije svega, proteklih godina ljudima koji su vodili Savez nije bilo u interesu sankcionirati odgovorne, budući su i sami debelo bili upetljani u ovakve radnje. S druge strane, istina je i da je veoma teško dokazati namještanje, jer se rezultati utakmica dogovoraju u uskom krugu ljudi, daleko od očiju javnosti, sa sudijama i delegatima za koje se već zna da nisu imuni na ponude dužnosnika klubova. Čak i kada bi se dokazala pristrasnost u suđenju, teško je vjerovati kako bi se išta, osim minornih kazni od jedne ili dvije utakmice suspenzije, desilo našim sudijama. Razloga za to je mnogo, a jedan od glavnih jeste činjenica da ljudi koji upravljaju takmičarskim i sudijskim komisijama u NS jednostavno nisu kompetentni za takve poslove jer imaju “oraha u džepu”, odnosno i oni se ponašaju na istovjetan način kao i oni djelitelji pravde koji za svoje usluge traže i nerijetko dobijaju novac. Dvije su komisije nadležne za ocjenu kvaliteta suđenja i regularnosti utakmica no one ne rade svoj posao kako treba i to nije teško zaključiti, s obzirom na gotovo pa svakodnevne povike klubova o sudijskim krađama, ali i njihovim čudnim odlukama. Godinama unazad objavljivali smo članke o namještanjima rezultata nogometnih utakmica, prljavim poslovima ovdašnjih nogometnih „uglednika“ ali i o prijavama koje su se rijetki hrabri odvažili podnijeti istražnim organima. No, gotovo nikada niko od onih koji u namještanju utakmica imaju debelo umiješane prste nije zbog toga i odgovarao. Tako je, primjerice, još prije pet godina bivši član IO FS RS i potpredsjednik Komisije za status igrača u NS BIH Žarko Dimitrijević podnio krivičnu prijavu inspektorima SIPA-e protiv nekoliko dužnosnika nogometnih saveza u našoj zemlji zbog kriminalnih radnji i namještanja rezultata nogometnih utakmica kojima je “skrojen” plasman na kraju prvenstava u Premijer ligi BiH i Prvoj ligi RS. Dimitrijević je, između ostalih, SIPA-i prijavio Neđu Ilića iz preduzeća Srpske šume, tvrdio je da je on sa suradnicima poslije utakmice u Zvorniku, u kojoj je sokolački Glasinac kao gost savladao domaću Drinu, obezbijedio isplatu premija domaćim igračima, kao protivuslugu za bodove opstanka. “Podnio sam prijave i protiv Rade Vukasovića, sudije iz Trebinja, koji je dva dana boravio kod Slavka Roguljića prije susreta Borac Bosanski Šamac Laktaši i poslije toga sramno sudio u derbiju prvenstva”, pričao nam je Dimitrijević, tvrdeći da ima dokaze kako je kontroverzni krajiški biznismen Slavko Roguljić platio deset hiljada eura sudijama i ostalim službenim licima da sude tako da utakmicu dobiju Laktaši kako bi se plasirali u Premijer ligu BiH. Nekoliko mjeseci kasnije, o korumpiranim je sudijama raspravljao i na svu sreću raspušteni IO NS BiH koji je trada donio odluku o suspenziji Stručne sudijske komisije te člana Komisije za sudije i suđenje Radiše Vrhovca zato jer je, kako se sumnja, Davoru Mujagiću, članu Stručne sudijske komisije, dao 750 eura da podijeli sa predsjednikom Komisije, Blažom Živkovićem iz Orašja i trećim članom Komisije, Stevom Maksimovićem iz Modriče. Njihov je zadatak trebao biti da preprave negativnu ocjenu sudiji Antoniju Blaževiću, koju je dobio za vođenje meča između Laktaša (odakle je Vrhovac) i gradačačke Zvijezde. Članovi Stručne sudijske komisije novac su danima držali kod sebe, a onda, kada je slučaj počeo izlaziti na vidjelo, tražili sastanak sa članovima Predsjedništva NSBiH. Tadašnji predsjednik Iljo Dominković tražio je smjenu svih članova Komisije, izuzev Blaža Živkovića, svog intimusa iz Orašja i po potrebi vozača.

 

PANIĆA ODNIO VOZ

 

Ko su, zapravo, nogometne sudije sa ovdašnjih terena najbolje oslikava anegdota u kojoj je glavnu rolu imao doživotno suspendirani Novo Panić. Dobojliju, koji je godinama važio za najboljeg bh. sudiju jednom su prilikom ljudi iz UEFA pitali za zanimanje. Panić im je ponosno odgovorio: „Vozim voz!“, te onda još ponosnije dodao: „Teretni voz!“ Kasnije je, pak, Panić prebačen na dužnost isljednika vuče vozova U septembru prošle godine Savez je na pet mjeseci suspendirao sudiju Edina Golaća, zbog blamaže koju je priredio u Škotskoj. Naime, Golać je u julu prošle godine sudio Futsal Cup a u hotelu u kojem je odsjeo provalio je, kako je stajalo u prijavi UEFA, u bar koji je bio zatvoren. Hotelsko osoblje prijavilo je njegovo ponašanje kontroloru suđenja na turniru, koji je odmah obavio razgovor sa Golaćem i njegovim kolegom. Tom prilikom su obojica priznali krivicu, nakon čega su platili pivo. UEFA je u svojoj prijavi protiv Golaća navela kako loše vlada engleskim jezikom, što je zapravo jedan od preduslova kako bi se uopšte našao na UEFA listi. Inače, njegov loš engleski najviše je došao do izražaja prilikom incidenta u hotelu, kada nije znao objasniti kontroloru suđenja šta se zapravo desilo. Nije to bio prvi indicednt ovakve vrste za sudiju iz Banovića, obzirom da je u NS već ranije stigla žalbu iz jednog hotela u Čitluku, odakle je Golać, navodno, otuđio stvari iz mini-bara, te hotelske peškire. Golać je sin Huse Golaća, nekadašnjeg prvog čovjeka NS Federacije. I drugi Husin sin, Miralem, je nogometni sudija koji se već na početku svoje karijere suočio sa bijesom čelnika klubova kojima je sudio, pa je zbog takvog načina dijeljenja pravde NK Čelić bio primoran da protiv Miralema Golaća podnese prijavu nadležnom tužilaštvu Tuzlanskog Kantona, jer postoje indicije da je isti za pomenuti scenario dobio novčanu nadoknadu”. Riječ je o Miralemovom suđenju u utakmici Prve Lige Tuzlanskog kantona između Čelića i Doboj Istoka iz Klokotnice. Huso Golać se, inače, prije nekoliko godina neokrznut izvukao iz skandala sa namještanjem utakmica u federalnom prvenstvu između Lukavca i Mramora. Rukovodstvo Mramora javno je prezentiralo audio snimke u kojima su u namještanje utakmice uključeni suci, zatim Huso Golać, bivši selektor reprezentacije BiH Blaž Slišković, pa i ekonom NS BiH Fuad Kečo. Trenutačno su na sudijskoj A listi NS BiH i Vladimir Dominković, poštar iz Orašja, brat suspendiranog predsjednika NS Fedracije Ilje Dominkovića. Tu je i Sarajlija Emir Alečković koji je bio u poslovnim vezama sa zagrebačkiom kompanijom Poljak, firmom koja se bavi izgradnjom vještačkih terena i koja je povezivana sa poslovima gradnje sportskog centra koji NS BiH jošp uvijek nije napravio. Tuzlak Midhad Arnautović je sekretar NS Tuzlanskog Kantona. Mostarac Vedran Zovko je inžinjer šumarstva dok Zeničanin Muamer Bureković trguje kafom. Bišćanin Edin Jakupović je nastavio porodičnu tradiciju pravnika. Stočanin Semir Kaplan je poljoprivrednik, bavi se pored toga i razvoženjem namještaja a Sarajlija Rusmir Mrković je pukovnik Oružanih snaga BiH. Danijel Pajić iz Bijeljine profesor je tjelesnog odgoja, Ljubušak Goran Paradžik šef je odsjeka u tamošnjoj općini, Elmir Pilav je magistar ekonomije. Prozivani DraganSkakić iz Bosanske Gradiške je privatni poduzetnik, Predrag Stankić radi u MUP-u u Bijeljini. Banjalučanin Ognjen Valjić, kada ne sudi nogometne utakmice, svira harmoniku po tamošnjim restoranima, dok se Trebinjac Radislav Vukasović i Banjalučanin Robert Zrilić bave privatnim biznisom…

 


DOKAZI IZ BOCHUMA

 

Tužiteljstvo BiH godinu dana čeka da entitetski MUP-ovi okončaju istragu o namještanju rezultata utakmica u BiH

 

Andreas Bachmann, tužitelj njemačkog Tužiteljstva iz Bochuma, najavio je za proljeće ove godine nove optužnice u skandalu oko namještanja rezultata nogometnih utakmica koje je širom svijeta, najčešće u suradnji sa dalekoistočnim kladionicama, organizirala grupa okupljena oko Ante Šapine. Njemački državljanin hrvatskog porijekla već je za ove kriminalne radnje osuđen na pet godina zatvora. Istu je zatvorsku kaznu dobio i njegov najbliži suradnik Marijo Cvrtak čije će svjedočenje, kako sada stvari stoje, biti kjučno kada je u pitanju namještanje rezultata utakmica koje su igrali bh. klubovi. Naime, u oktobru 2010. godine u Tužilaštvo BiH stigao je iz Bochuma dosje sa nekoliko stotina stranica u kojem je sadržan inkriminirajući materijal o sumnjivim rezultatima utakmica koje su igrane u bh. prvenstvu, ali i rezultata nekoliko prijateljskih i službenih mečeva koje su ovdašnji klubovi igrali u inozemstvu. Na listi njemačkih istražitelja, koju je Slobodna Bosna ekskluzivno objavila nekoliko dana po dolasku materijala u Sarajevo, nalaze se Slavija iz Istočnog Sarajeva, Travnik, Posušje, Orašje, Laktaši a sumnja se na još tri ili četiri ovdašnja kluba koja su igrala međunarodne utakmice. Prema podacima do kojih smo dosada došli, riječ je o tridesetak sumnjivih utakmica, o kojima istragu vode inspektori entitetskih MUP-ova. Naime, materijal koji je dostavljen kao osnova za istragu i eventualno podizanje optužnica prvo je dostavljen Tužilaštvu BiH. Kako je to procedura nalagala, iz Tužilaštva je proslijeđen na pregled i obradu u SIPA-u, no direktor te agencije, Mirko Lujić je materijal proslijedio u federalni MUP. Istražitelji ove institucije prihvatili su vođenje istrage, no stanovit problem im je predstavljala činjenica da su među klubovima koji se pominju u aferi i neki iz Republike Srpske, tako da je istraga morala biti koordinirana između ova dva policijska tijela. „Nakon što je prevelo dokumentaciju, Tužiteljstvo BiH je zatražilo od Federalne uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova RS da izvrše određene provjere, s ciljem prikupljanja dokaza o navodnim nezakonitostima, pri čemu se s neregularnostima pominju dva domaća nogometna kluba. Ove aktivnosti još traju, a do ovog trenutka Tužiteljstvu BiH nije dostavljeno dovoljno dokaza za pokretanje istrage”, kazao nam je Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva BiH. Po informacijama do kojih je zasada došla Slobodna Bosna, ključna osoba u namještanju rezultata utakmica u kojima su igrali bh. klubovi je osuđeni Marijo Cvrtak, njemački državljanin porijeklom iz Livna. Pored njegovog, najčešće se u dokumentima iz Bochuma pominju imena Turaka Deniza Celika i Tune Akbuluata te Ante Šapine, ali i nekoliko osoba koji su bili na vodećim dužnostima u našim klubovima. To su bivši predsjednik i bivši trener Travnika, Dževad Bećiragić i Nedžad Selimović, zatim Mate i Živko Budimir, bivši premijerligaški sudija Mevludin Efendić te igrači nogometnih klubova Travnik, Orašje, Laktaši i Posušje. Najčešće ime koje se „vrti“ u dosjeu koji je stigao iz Bochuma je ono bivšeg predsjednika Slavije, Slavka Tošovića. Pored Tošovića, na listi osumnjičenih za namještanje reziultata su zasada neimenovani igrači Slavije sa nadimcima Kuna i Drago, zatim klupski ljekar te hotelski kuhar.

Komentariši